Čitam neku knjigu, nije bitno koju...i piše da je Freud zaključio da čovjek ima dvije strasti. Strast za ljubavi i stras za uništenjem. Ja imam obje. Istovremeno. Tako sabijene u mene samo čekaju da se iskanaliziraju preko neke strasti.
Obično energiju kanaliziram kroz seks...ali guess what...ne seksa mi se. Uopće...i to vec neko vrijeme. OK uhvati me trenutak strasti ali to nije ni približno intenzivno koliko treba biti.
Sva ta nakupina ta dva oprečna, a toliko bliska osjećaja stoji u meni. Ubila mi je apetiti...evo već 4-i dan ništa ne jedem. Pardon, pojeo sam danas 2 dvopeka i mrvicu rize i piletine (to je ko ova 3 sve skupa)...a to mi je tako teško palo kao da sam progutao dva kamena. Ubilo mi je sve...ubija me...polako, ali ubija.
Ubija me ta količina strasti, ljubavi, destruktivnosti, bijesa i ostalih iznimno intenzivnih osjećaja koji stoje u meni. Nemam potrebu se izraziti kroz agresivnost, a i da imam, osjećaj da drugima činim zlo je jači. Ne želim lupati vreću za boks jer se ne osjećam energično.
Imam se potrebu družiti i bolje mi je kad se druzim. Kada ostanem sam krene rush tolikih stvari koje razdiru sve što nadju pred sobom. Samo jedan intenzivan osjećaj smjenjuje drugi...čineći tijelo potpuno beskorisnu za bilokakvu akciju...samo stoji...i ubija ga borba između toga...
Treba mi strast...trebam se izraziti, a neznam kako. Nemogu se natrpati hranom i izazvati serotinin da mi ispuni mozak...zapravo vjerujem da u ovakim trenutcima ljudi posežu za drogom. Što je super za neku labilnu osobu, ali ja sma jak...ja sam jebeno jak. To je van svih granica....no opet...jebe me nešto sa čime se nisma susreo prije. Ako i jesam, ne u ovakvom intenzitetu. Ni približnom intenzitetu. U ovom trenu si ne mogu zamisliti jaci osjecaj koji bi nadjacao ovaj sojecaj nemoci i nefokusiranosti. Osjecam kako je to u meni sve jace i jace...i kako ce u jednom trenu ili nestati...ili me ubiti...
Djeda mi je završio u bolnici danas...pozlilo mu...a već je duže vrijeme bolestan...
Alegria
The main theme of Alegría is the misuse of power, whether by kings, tyrants or dictators - but it is also about hope and perseverance. Through a glimpse of the horrors of our past and the great possibilities of our future, the show is intended to inspire us to be better individuals and to work together with our fellow man.
Shvatio sam što mi fali, fali mi nešto zbog čeka cu ja jutro dočeti sa osmijehom, leći sa osmijehom. Nemam to...budim se u kurcu, liježem u još većem kurcu ma što god radio...
Zapravo u ovim trenutcima shvaćam nešto. Da iako se samodestrukcija čini kao najbolje riješenje ne posežem za time. čak niti nemam potrebu. Volim se kao osobu. Iako sam odrastao u okruženju di s moja "osoba" nije voljela. Nitko je ni dan danas ne odobrava unutar bliže ili daljnje obitelji. ja se ipak volim i dovoljno sam jak da budem jači od svih tih psiho bullshita sa samodestruktivnosti, Da ne posegnem za drogom, da naudim nekome...fucking no...ne privlači me...treba mi nešto što će me zaokupiti i izmamiit mi osmjeh na lice...i zbog čega ću poželjeti ujutro ustati. Why is that so hard to have...
Sretna nova godina svima...ako ne napiše i sutra nešto
Post je objavljen 30.12.2007. u 14:07 sati.