ili kako sam vidio svog boga
Ovo vrijeme mira mi je dalo misliti o bogu i mom odnosu spram njega.
Dok bijah dijete moja vjera je bila čvrsta i nepokolebljiva, što je i za očekivati od djeteta.
Budući sam odrastao u vrijeme kad se javno nije držalo previše do boga, a ni moji doma nisu držali do njega, vjerovao sam kako ga nema. Bio sam ATEIST.
Mojom dušom vladao je mir.
Upijao sam informacije o svijetu oko sebe i divio se svojoj pameti.
Tako sam se jedanput vozio busem u gimnaziju i pričao o svemu i svačemu s kolegom iz škole.
Kad najedno on spomene boga tvrdnjom kako neki (mnogi?) vrhunski znanstvenici (E=mC˛ & co) nisu donosili definitivne izjave o postojanju boga.
Kako to misli. (Mislim se ja. Tad sam naime dosta držao do autoriteta.)
Moja vjera bijaše poljuljana. Postadoh AGNOSTIK.
To je dosta ugodan položa u svijetu vjera.
Možda boga ima možda nema, a nije ni bitno ;)
S vremenom sam si nekak zmislil kak neki bogek mora postojati.
Skoro sam postao vjernik. No kako se u ovim krajevima riječ vjernik nerijetko koristi kao sinonim za Katoličke crkve pripadnike, a ja to instituciji baš i ne vjerujem.
Sad sam HERETIK.
Post je objavljen 27.12.2007. u 10:06 sati.