Nase igre pocinju uzburkano
Gdje um gubi razum
Gdje srce odkucava
Ubraznim ritmom bez mjerila vremena.
Poljubci djeluju poput copora
Divljih i neukrotivih lutajucih psasa
Koji ne poznaju granicu
Gdje
Kada
I kuda.
Poljubci kao kisa iz vedra neba
Do momenta pogleda bez daha
Oci u oci
Da je to zista stvranost a ne san.
Oci ponekad govore vise
U odrazu svoje duse
Nasih igri dodira
Nasih igri osmjeha
I bolnog uzivanja strastvenih dodira bez daha
Bez suvisnih rijeci
Tjela se spajaju
Tjela se razdvajaju
Poput nebeske svjetlosti
Psesijavanje sijenki
Post je objavljen 23.12.2007. u 23:22 sati.