Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/kenyainmyheart

Marketing

Kwa heri Kenya

Nažalost svemu lijepome dođe kraj.
No nije ovo nastavak nekakve srcedrapateljske priče već samo zatvaranje jednog poglavlja i nada u otvaranje novih. Još uzbudljivijih i prepunih Kenije i njezinih ljepota.
Jučer mi je Kassim, kojeg usput budi rečeno nisam vidio već danima, rekao da suvenire mogu naručiti kod njegovih prijatelja. Odveo me, preko buša, do nekakve nadstrešnice koja je valjda trebala glumiti radionicu i izložbenu prostoriju, i upoznao sa svojim prijateljima.
Zaželio sam si suvenir koji nije običan a opet na prvi pogled iz njega se vidi Kenija. Dobro možda sam još uvijek pod dojmom one slonice sa mladuncem, no što bi me moglo bolje podsjetiti na Keniju od slonova. Obitelji slonova.
Želim tatu slona, mamu slonicu i malog "temboli"-ja i to od ebanovine ili tikovine.
Dogovorili smo se da danas dodjem po njih i cijena je nekakvih 1000 KSH. Obzirom da je ebanovina dosta tvrda i izdržljiva te na dobrom glasu kao visokokvalitetna ovakva cijena nije previsoka.

* * *

Jasno da me Kassim i danas vodi tamo i nije mu bilo teško. Nakon što pokupimo suvenire pozvao me kod njega da se pozdravim sa njegovom suprugom i djecom.
Tek što smo stigli njegov prijatelj drvorezbač donosi moju slonovsku obitelj umotanu u nekakvu krpu. Vadi ih pažljivo i poreda ih pred mene. Pokazuje mi kako ću im namjestiti kljove kad ih budem slagao kod kuće.
"To sam napravio odvojeno da se ne slomi kod transporta"- veli.
U taj čas na drugom "štandu" vidim krokodila, također od ebanovine. Cijena 800 KSH. Vadim novčanicu od 1000 KSH i brzo shvatim da sam jedini kupac tog jutra. Za ostatak od 200 KSH izabirem slonicu i slonića, u jednom komadu, od tikovine.
E sad sam valjda kupio suvenir za sve koji su mi pali na pamet.

Drvorezbači


Dogovorili smo se da odnesem svoj ulov u hotelsku sobu i da se nađemo ispred ulaza. Idemo do njega doma, kao i obično matatuom.
Po izlasku iz vozila iskočim u prašinu i poput domoroca pokazujem put do Kassimove kuće. On me samo gleda i smije se.
"Pa ti se ovdje osjećaš k'o doma"
I bolje prijatelju. Puuuuno bolje.
Umjesto riječi samo mu uzvartih osmjehom.
Kupili smo namirnica na obližnjem štandu i u desetak minuta krivudavim puteljcima između zgrada i kućeraka dolazimo do njegove kućice u cvijeću. Tek što smo ušli u dvorište pozove suprugu. Ova nam priđe, uzme vrećice i odnese ih unutra. Uđosmo za njom.
Sjednem na klupicu i gledam po prostoriji kao da želim čim više od ovoga ponijeti sa sobom.
Upijam mirise i dječji smijeh koji dopire izvana.
U taj čas iz susjedne prostorije dolazi Kassimova supruga i donosi zamotuljak te mi ga pruža i govori mi vrlo tihim glasom da je jako zahvalna što sam im u proteklih par tjedana pomogao i da želi da ovo uzmem kao uspomenu na njih.
Jasno Kassim mi je većinu trebao prevesti, jer moj swahili ipak nije na razini razgovora, tek za sporazumijevanje.
Odmotam i ugledam antilopu od nekakvog crvenog kamena. Obzirom da znam razinu bijede u kojoj žive pokušavam se sjetiti što bih im mogao reči kao zahvalnost za ovo. Nakraju je ispalo samo
"Ashante sana."
I mislim da je bilo dovoljno. Očima smo si sve rekli.

* * *

Rastanak je bio kratak. Samo me otpratio do matatua. Grlo se steglo i ništa nisam rekao. Mahnuh samo.
Nadam se da ćemo se opet sresti.
Vratio sam se u hotel. Ostaje mi još samo pronaći Otiena i Kadengea. Od svoje prijateljice ću se oprostiti navečer možda u Safari Innu ili kod Karla.
Od šest safarija koje sam prvog dana bukirao bio sam na njih tri. Dobro na jednog sam zakasnio, no preostala dva nisam niti pokušao odraditi.
Možda bi mi trebalo biti žao što sam besplatne safarije olako propustio, a možda opet ono što sam dobio zauzvrat nije za usporedbu sa organiziranim safarijima. Bilo kako bilo kupio sam par razglednica, mjesta o kojima je u izletima bilo riječi tek toliko da vidim što sam propustio.

Fort Jesus


Ovo je trebalo obići onaj dan kad sam išao u South Coast. Nekakva tvrđava gdje su valjda dovodili robove za prodaju. Zanimljivo no možda drugom prilikom.
Usput smo trebali vidjeti i one poznate kljove koje idu s jedne strane ulice na drugu.
Zanimljivo bi bilo prošetati arapskim dijelom Mombase, no čisto sumnjam da je itko od safarista to stvarno i napravio. Uglavnom se sve odvija iz busa i fotografira se iza stakla ili oni hrabriji odškrinu prozor i osjete malo prave Afrike.

Mombasa - stari dio


Moram ponoviti iako je lijepo vidjeti, a pogotovo besplatne stvari, svoj boravak ovdje ne bih mijenjao niti najmanje. Jedino što bih promijenio je duljina boravka i možda ona prva 2 dana kad sam bio u strahu od svega i svačega.
Evo nađoh i razglednicu sa onim besplatnim ferryjem u Likoniju. Gužva o kojoj sam pisao se nažalost ne vidi iz ovog kuta to svakako budi uspomene.

Likoni ferry


I još par mjesta odnosno Nyalija i vila ljudi koji se uopće ne ponašaju Afrički i žive u nekom svom svijetu. Da li ih siromaštvo koje se vidi na svakom koraku dira ili ne, pojma nemam, no da žive u bajkovitom svijetu i da bi se jednog dana možda rado i sam preselio u jedno od ovih zdanja.... hm

Afrički vrt


Ville


* * *

Popodne sam se još konačno otišao okupati u Indijski ocean. Nisam se mogao načuditi koliko je topao. Vele negdje između 27 i 29 stupnjeva. A nerijetko i više. Tako dobro posoljen otišao sam u sobu i samo navukao košulju. Nisam se trudio čak niti ugurati je u hlaće. Želim se opustiti i do zadnje minute svog boravka ovdje iskoristiti vrijeme na interesantnije stvari.
Topao zrak i miris Afrike napunili su mi nosnice.
Obećanja su dana.
"Ako Bog da vidjeti ćemo se za tvoj rođendan"
I raspitati ću se za papire da dođeš u Hrvatsku.
Nisam htio više ništa obećavati jer i ovo je dosta posla. Ne volim ne održati obećanje i čini mi se da bi sve preko ovoga bilo precjenjivanje samoga sebe.
Ono što nosim doma u Hrvatsku osim drveta i kamena u svom ruksaku i mnoštva slika, promijenilo me iz korijena. Znam da mi tamo doma mnogi neće vjerovati, no koga briga. Znam da će mi mnogi reči da su moje riječi i obećanja samo puke iluzije i prolazna stvar, no i za to me nije briga.
Afrika i Kenija odsada žive u meni i sve dok to ne prekine sila koja je jača, puno jača od ljudske, tamo će i ostati.

Post je objavljen 16.12.2007. u 19:44 sati.