Marketing
EMMANUEL - S NAMA BOG (3)
Ovaj tekst je čeka, čeka... da se blog.hr oporavi... i evo ga...
K SVOJIMA DOĐE I NJEGOVI GA NE PRIMIŠE
( tekst iz knjige 'LJUBAV JE ZAISTA NESLOMLJIVA',
pater Luka Rađa, str.120.-122.)
Zacijelo nitko od nas ne bi htio biti jedan od onih koji Isusa ne primaju kad On pokuca na njihova vrata.
Nitko od nas ne bi htio biti kao stanovnici Betlehema, koji u svojim kućama a prije svega u svojim srcima, nisu imali mjesta za Mariju koja nosi Isusa.
Naravno, mi kršćani znamo da nam Isus i danas dolazi. Znamo da sve što učinimo jednom od najmanje braće, zapravo Isusu činimo.
I da, kad nahranimo gladna i napojimo žedna, ili odjenemo gologa, ili pohodimo zatvorenika, ili primimo stranca – to zapravo Isusu činimo.
Mi to znamo i živimo u iščekivanju gladnih, žednih, golih, zatvorenika, stranaca.
I puni smo ljubavi za njih samo kad bi se takvi pojavili. A njih kao da nema.
Ima samo nekakvih vucibatina koji glume potrebnike.
Ima nekakvih odrpanaca koje, kad ti pozvone na vrata i traže pomoć, ne zanima ništa nego novac.
Ima pijanaca koji kažu da im treba novac za hranu ili put, a zapravo će ga propiti.
Ima mladih ljudi koji bi svojim rukama mogli zarađivati a bezobrazno pružaju ruku prema nama koji u znoju svoga lica kruh zarađujemo za se i obitelj. Čini nam se da ima samo takvih koji bi htjeli iskoristiti našu kršćansku naivnost.Onih koji bi zloupotrijebili naše gostoprimstvo, propili naš novac i sebe još više strovalili u bijedu onim što bi od nas dobili.
Zamislite da vam je u ovo Božićno vrijeme koje želite provesti u toplom obiteljskom krugu spremate se na polnoćku, kitite bor, uređujete jaslice – na vrata pokucalo nekakvih dvoje koji se predstavljaju kao siromasi.
Ona mlada, on isto tako; mogli bi znači svojim rukama zarađivati.
I još k tome po licu im vidiš da su iz susjednog neprijateljskog naroda, a žena tek što nije rodila. I zamisli, oni traže ne tek kunu dvije, nego ni manje ni više nego da tu prenoće. I što? Ako im od prve ne zalupimo vrata, reći ćemo im da mi s takvima već imamo iskustva te da mi nismo socijalna ustanova niti Caritas.
Prekorit ćemo ih što se ne srede i ne žive kao i drugi svijet i više se ne potucaju po tuđim kućama…
Ne umišljajmo - mi nismo bolji od stanovnika Betlehema koji u svojim srcima nisu imali mjesta za Josipa, Mariju i Isusa.
Susretneš li okorjelog pijanca, klošara, drogeraša, javnu grešnicu, propalicu – pruži li ti ruku da mu udijeliš nešto – shvati ISUS JE U NJEMU. Shvati to Isus prosi. Znaj ga čuti.
Ne slušaj njegove riječi nego VAPAJ NJEGOVA SRCA. Takvima možda i nije potreban tvoj novac koji od tebe riječima moli KOLIKO MU JE POTREBAN TVOJ LJUDSKI POGLED, TVOJA TOPLA RIJEČ, RAZUMIJEVANJE.
Potreban mu je netko tko ga neće prezreti ni osuditi.
Samim time što je spao na to da pruža ruku, on je već ugrožen.
I tko zna što ga je ugrozilo,kakva životna nevolja ga je pritisnula.
Ne osudi ga jer i on bi bio sretniji da ima nekog tko ga voli kao što tebe tvoji vole, da ima posao kao što ga ti imaš, da može rano ustajati i svojim rukama kruh zarađivati, da može prijegorno za nekog živjeti tko će mu biti zahvalan i ZBOG NJEGA SRETAN.
Volio bi i on biti na ponos svojoj obitelji, a ne biti ruglo.
Volio bi imati mir u srcu koji sređen život omogućuje.
Ne prezri ga, ne osudi ga. Jer i ti si mogao ne uspjeti kao on. Sjeti se svojih vršnjaka s kojima si posve isti, al koji se u životu nisu snašli, nije im se posrećilo.
Pa su nehotice postali ovisnici: ili o piću ili o drogi.
Ili su ih rat ili progonstvo slomili.
Tebe to, eto, nije snašlo.
Sjeti se, konačno, da si i ti sam prosjak bio kad si prosio sreću da se zaposliš, ili razumijevanja kod onih koje si povrijedio, ili ljubavi od onih koji ti danas toliko znače.
Sjeti se da si sve to besplatno primio.Blaženije je davati nego primati.
Ti koji daješ ne budi ohol jer DAR TI JE TO ŠTO SI U PRILICI DA MOŽEŠ DATI ili ne-dati.Dadneš li uvijek rjeđe ćeš se prevariti, nego ako nikad ne dadneš.
UVIJEK ĆEŠ SE PREVARITI AKO MU SVOJE SRCE I LJUBAV NE DAŠ.
Post je objavljen 15.12.2007. u 07:54 sati.