Noseći samo dobre vijesti za neke potpuno nepoznate i može biti zločeste ljude platneni lutak je od trgovca snovima dobivao po sniženim cijenama torbe pune sriće. Nekad vlasnik najpoznatije tvornice viskija, danas marioneta i najluđa lutka u povijesti čovječanstva svakog je jutra sa džepovima punim šalabahtera obilazio sitne duše ne bi li im barem kroz zamagljena stakla toplih stanova prstom napisao poruke na prozorima. Različiti karakteri ljudi znali su u malom meštru izazvati nepodnošljive momente u kojima je gubio samog sebe pa je često znao trčati svom trgovcu snovima po još osmijeha. Nabaviti čarobni štapić i sve odjednom poslati u pičku materinu je bilo sto put lakše nego natirati grintala da se nasmiju i kažu jedni drugima volim te. Ako ta glupa rič uopće više ima smisla. A nekad je stvarno imala. Govore mu da su dobro i da čini ridikula od sebe muvajući se oko njihovih nogu jer im se stalno negdi žuri. Kažu mu i da nije stvar u njihovim pogreškama jer vide se samo tuđe šporke misli. Ponekad se site kako je bilo lipo nekoga voliti svom snagom, do sunca, zvizda, miseca… planina velikih i malih… Ponekad se pitam di je moja greška u cilom ovom sjebanom vrimenu. Ponekad se pitam da li je sad kad me nema popravio ono što sam mu razbila ramenom prije nekoliko lita, na posuđenoj teraci u iznajmljenoj memoriji. Teracu nismo platili, a ovo drugo tek sad dolazi na naplatu. Bojim se da me boli. Jako me još boli, a sad se već godinama propuštamo i one najšire ulice postaju pretijesne za nas dvoje. Oni krpeni lutak s početka štorije nikad neće biti u stanju skontati kako je teško zaboraviti nekog koga si sam raznija u milijun točkica. Kao kad toplomjer tresne na pod i otrovna živa poskače po podu. Svi trgovci snovima, sve lude lutke, cirkusanti, klaunovi, skupi dragulji, dijamanti i kišne ljubičaste kapi… sve je to ništa dragi moj. Preuzimam krivnju… Jebiga, tko mi je kriv?
Post je objavljen 15.12.2007. u 01:16 sati.