Marketing
Ljubav je sreća.... Ili možda još nešto? Otkrivati ću sve pomalo... iznova... Jer uvijek postoji zamka
Da, ponekada znam biti izgubljena, lutati kao obična lutalica i maštati kao pravo djete, plakati kao gladna godina, i tugovati kao pas kojeg su napustili svi, znam se smijati kao svi ljudi koji se vesele životu, znam osjećati razočaranje jer u životu djeteta to je normalno, osjećati se prevareno što prije otkrimo taj osjećaj bolje za nas... A danas? Danas se osjećam zahvalno (iako možda idea da objesim svoje osjećaje na zid i nije bila dobra idea 
), sretno iako sam opet osjetila što znači izgubiti, zahvalno, morati ću se više truditi.
Proći ću sa 4ovo polugodište, znam roditljima ne će biti drago, ali do kraja ću sve ja to srediti. Ljubav.... Da, zaljubila sam se bila u jednog dečka. Bila je to samo simpatija. Onako dječje. Bilo je to... Plavokosi za zelenim očima, viši od mene (prvi put mi se svidjeo neki plavi dečko), a onda? Bum... Mojoj prijateljici se sviđa.... Pa mogu ja i bez njega... Ionako to je bila samo simpatija ništa više.... A iskreno mojoj prijateljici ne ću pomagati, iako mi je najbolja, ali bolje ne. Ipak je on zgodan 
.Da baš mi pisanje danas ne leži, al' to je zato, jer sam sretna, jer napokon sam ozdravila, i sada me muči prehlada, jer je opet sve zataškano i opet hodam potiho.... Zato jer je brzo kraj školi i dolaze praznici.... Jer profesori govore o poštenju, a sami su nepošteni. I zato sam sretna. Ne, ne sramim se reći da su profesori nepošteni, jer sa argumentima bih to i dokazala da treba. Da, sretna sam. Iako više nemam onog duga da su blagdani i da dolazi Božić i Nova godina radujem se. Ono pravo veselje otišlo je pred godinu dana. I veselim se Božiću, al' to ukrašavanje i sve.... Želim to doživiti u sebi. Ovo je trenutak kada je moja sreća onako izvana, kada ju nitko ne osuđuje, jer ponekada nekima smeta moja sreća. Možda jer je oni nemaju. Svaki put kažem biti će drugačije. Više ću se smijati, i u teškim situacijama kada se osjećam jadno, ali ne mogu protiv suza koje same poteku- kao jučer. I na kraju. Bilo je sve uredu. Čak i bolje od toga...Ovaj post pišem raštrkano, jer kada sam ja takva tako i pišem sorry .
I opet mi je u mozak i u srce došla ljubav.... Ta ljubav, kod koje stavrno nemam sreće. Ali' na mojoj bilježnici piše "The happiness in life is the conviction that we are loved". Uvjerena sam... Vjerujem da će valjda i meni svanuti u ljubavi i da ću naći ubrzo nekoga tko će i mene razumijeti, a do tada.... Mojoj simpi kraj... Nikada nije ništa ni bilo.
Post je objavljen 12.12.2007. u 18:34 sati.