velika je vrlina veseliti se malim stvarima.
a što je najbolje, kad se veseliš stinicama, dogode ti se one velike stvari o kojima svi sanjaju.
zanimljivo, jelda?
jednostavnost.
poštivanje drugih ljudi i suosjećanje.
prekidanje odnosa s ljudima koji su me razočarali.
prihvaćanje svih ponašanja koja ljude čine sretnim.
neosuđivanje.
ponekad rušenje granica, a ponekad postavljanje visokih mjerila...
to su sve pojmovi koji su visoko zastupljeni u mojem prostoru između ušiju.
bezbroj puta mi se znalo dogoditi da osjetim pogled ljubomore s neke strane... čak je i prepoznam u rečenicama bliskih ljudi...
očito da rade nešto krivo. a obično, kako misliš, tako i radiš.
pa onda, ako hoćete imati nešto što imam ja ili imati toliko sreće kao ja... (ili kak god ste si vi to pritumačili) onda prestanite biti zatucane, ograničene, prevrtljive, materijalističke seljačine i pitajte se nešto drugo osim kakve ćete si nokte stavit i hoće li vam se guzica još više objesit ako pojedete krafnu!!!
to je sve što ja imam za reći.
moram pozdravit 3 osobe koje su (ne znam ni ja na koju foru) najnormalniji ljudi koje ja znam -
pozdrav staroj drugarici ivki, koja je već davnih dana digla ruke od ovog textualnog smetlišta i posvetila se učenju i odgađanju sloma živaca. p.s. danas s njom idem van
mom budućem treneru odbojke koji je ujedno sad i službeno zašao u krizu srednjih godina. (on kaže da će sa 40 posjetit drugi svijet, pa vi računajte)
i naravno, nadražem kolegi koji ima isti ukus u pjesmicama kao i ja!
ljudi, fala vam kaj niste drekeci! voli vas vječno... mala smeEđa štrumfeticaaa
*napomena - zadnji dio se treba inerpretirati u melodiji refrena 'na modrom nebu iznad zagreba'.
Post je objavljen 08.12.2007. u 13:23 sati.