Imam brata koji će uskoro imati 13 godina i ide u sedmi razred osnovne škole. Pametan je dečko, ne može se reći da je problematičan, ali može da je "malo nestašan". U školi bi mogao postići više nego što postiže i sklon je klasičnim dječjim nestašlucima. Da se razumijemo, nije nevinašce. E sad, nešto mi u čitavoj priči diže tlak:
Primjećujem da je škola koncipirana tako da se za svaki sitni dječji nestašluk alarmiraju psiholog, pedagog i ravnatelj. I time se ne postigne ništa na rješavanju prouzročenog problema, sve završi na puno šuplje priče, i na tome da klinac koji se često nađe u jednom od ta 3 famozna ureda bude etiketiran kao "problematičan" i samim tim mu postaje teže dobivati bolje ocjene. To pak dovodi do toga da je hrpa u biti inteligentne djece obilježena kao problematična , zbog nekih stvari koje s pozicije odraslog čovjeka nisu baš u redu, ali su zapravo normalan dio odrastanja.
Evo recimo, skupina klinaca uključujući mog brata se natjecala u pljuvanju u koš za smeće i usput su ispljuvali jaknu nekog dečka koja se zatekla u blizini koša. Zbog toga su svi dobili opomene u učeničku knjižicu, uz mogućnost da im se slični nestašluci ubuduće pišu u svjedodžbu, za kaznu čiste školsko dvorište poslije škole (što je najkorisniji dio cijele priče), obavljeni su razgovori s psihologom, pedagogom i ravnateljem.....Sve to možda i ne bi bilo vrijedno spomena da moj brat, koji u zadnjih mjesec-dva nakon pubertetske krizice pokušava popraviti ocjene nije primijetio da mu neki profesori teže daju dobre ocjene, i teže ga pitaju kad želi odgovarati za više, odnosno da se nije desio slučaj da je on iz kontrolnog dobio 3, a njegov prijatelj koji sam kaže da je apsolutno sve prepisao od njega 4.
Pitanje koje mi se nameće je što oni zapravo očekuju od golobradih 13-godišnjaka? Da sjede s njima u zbornicama i pričaju o Sanaderu i Milanoviću? Je li to uzorno ponašanje za tu dob? A ako se uzme u obzir da ocjene iz 7. i 8. razreda odlučuju o upisu u srednju školu, dolazimo i do pitanja zaslužuje li itko da mu bude upropašteno obrazovanje zato što je s 13 godina pljunuo u nečiju jaknu, ili zato što se prvi put zaljubio pa malo spustio ocjene i prestao paziti na satu?
Ja shvaćam da pljuvanje po jaknama nije baš najpoželjniji obrazac ponašanja, ali je li itko tu djecu ikad pokušao naučiti kako da se međusobno druže a da ne rade takve stvari? Nije. Jer se naš obrazovni sustav temelji na bubanju hrpetine podjela i definicija, a učenje osnovnih socijalnih vještina se svodi na kažnjavanje lošijim ocjenama, čak i znanju usprkos i kojekakvim opomenama. A između školskih satova na kojima im se testira količina nabubanih definicija su djeca prepuštena sama sebi, sama između sebe stvaraju klanove, i u tim klanovima rade nestašluke koje onda "ozbiljni i odrasli ljudi" kažnjavaju. Ona djeca koja o trošku roditelja ne treniraju neki sport, zapravo i nemaju neku organiziranu aktivnost koja bi im činila zadovoljstvo, i učila ih interakciji.
Nije ni čudo da u društvu imamo samo 7% visoko obrazovanih, kad se sustav temelji na selekciji, a selekcija se temelji na pretpostavci da 13godišnjak treba imati stupanj zrelosti i odgovornosti kao odrastao čovjek. U suprotnom mu se ruše ocjene i onemogućava upis u željenu srednju školu.
Post je objavljen 05.12.2007. u 21:20 sati.