Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/okice

Marketing

*i nije važno je li droga ili joga, samo je bitno čemu dođeš putem toga..*

i kaže; to ti je zbog kiše. ja onako gledam.. "ma daaaajj.. to je parola. kakva kiša, nitko se više ne izvlači na kišu."
kakve koristi od izvlačenja, nema koristi.
to što me možda pukla inspiracija pa sam napisala 3 pjesme sinoć ili možda post u petak ujutro, pola sata prije polaska u skolu, ok sat, al ko da je bitno, to uopće ne znači da sam raspoložena.
al bit ću.
hoću hoću.

a evo baš sam prošla neki dan onom ulicom. ona ulica što vodi od Katedrale prema rondou, ona sa velikim stablima i lišćem i prekrasna je u jesen. i prošla sam, ali smrdi neko blato. valjda kad se kiša stopi s tom nekom zemljom, nemam pojma, uglavnom, smrdi. i počnem ja to, naravno, poistovjeićivati s ljudima, osobama, ljudima.

jednom sam pitala mamu kako ona tumači stihove
"tek u jesen otkriju se boje krošanja
sve su iste, u ljeto zeleno."
moja mama je optimist. i to joj stoji i to je drži, ozbiljno, da je pesimist ja mislim da bi negdje trunula. uglavnom, ono kako sam ja protumačila stihove je to da:

u jesen, kad nastupe tuga, sivilo, nevolje i kiša, ljudi pokazu svoje pravo lice. traže svakoga, tko im treba tko im ne treba, koga cijene, koga iskorištavaju. ne mora to nužno biti jesen, ali je *jesen*
if you know what I mean.

u ljeto je sve divno krasno, super, lijepo. svi smo mi onda isti. kad je ljeto onda one koji su nam pomogli a nama baš i nije stalo malo maknemo od sebe i počnemo kružiti oko kružnog toka i kupiti nove ljude za koje ćemo nekad reći da su nam sve na svijetu. ni to ne mora nužno biti ljeto. al je *ljeto*.
understand?

i da se vratim na ulicu. tako ja razmišljam kako bi ljudi reagirali kad bi sve, ali baš sve ono što urade, mogli pogledat na video kaseti, ali da stvarno shvate da je to bilo dobro/loše, ovisno o osobi i djelu. i kako bi onda uradili? bi li to popravljali?
iskreno?
ne vjerujem. previše smo ponosni, i previše smo sebični.
nema natrag i to smo prebukvalno shvatili. nije bitno što nema natrag, ne, mi to sad uzimamo za izliku kad se ne zelimo, ispričati. pardon, kad nam ponos ne da da se ispričamo.
a suzbiti ponos? svi mi to imamos avršeno dobro u praksi.
ali zašto ne smijemo popravljati greške? ni oni najbolji?

to smrdi u ulici starih stabala.
jer nešto mora bit.


Post je objavljen 30.11.2007. u 12:03 sati.