Marketing
Ivan Merz
Šestaši uče o Crkvi... pa na kraju te cjeline i o laicima. Kuš boljeg lika za pričat o laicima od Ivana Merza
Može li netko iz Dugopolja postati blaženik? Blaženi Ivan Dugoposljki?!
Ili netko iz Turopolja? Blaženi Nenad Turopoljski!?
Naravno da može… Kao što je to postao blaženi Ivan (Banjolučki)…
A koji je to? Tko drugi nego onaj 'mali' Ivan – Merz.
Što uopće znamo o njemu?
Da, da je iz Banja Luke. Još nešto? Bio je laik, a to znači običan vjernik. (ne svećenik, ne redovnik). Nije pao s Marsa. Običan dječak.
Po čemu običan?
-------------
Pa npr. nije bio baš odličan đak.
Jedino je maturu položio s 5.
Roditelji su ga htjeli upisati u glazbenu školu, ali Ivan nije baš pokazao neku sklonost sviranju.
I npr. bio je zaljubljen u neku Gretu.
Šta, čudno vam je – blaženik koji je bio zaljubljen?
Pa zar je nešto loše u zaljubljenosti… Ah, da … današnje asocijacije na zaljubljenost su svakojake… Bila je to njegova prva ljubav iz mladenaštva. Bila je vedra i nasmijana, puna života i zdravlja.
No s Gretom se dogodila velika tragedija.
Greta se dala zavesti od nekog svog obožavatelja. Kad ju je ovaj napustio – od očaja se otrovala. Strašno. Greta je inače bila iz protestantske obitelji. (dakle, jedne od Crkava koja je kršćanska ali nije katolička, … protestanti – podsjetimo se – ne priznaju papu kao vrh. poglavara, ne vjeruju isto o euharistiji, imaju samo 2 sakramenta, ne mole se Gospi… no ono što je bitno vjeruju u Isusa – da je Bog, a ne samo čovjek!)
Iz Ivanova dnevnika o Greti:
(9.3.1914)
Vesela je bila. Nje više nema, tijela njezinog nema, ali uspomena ostaje.
Bože,oprosti njezinoj duši. Moje naslućivanje zašto je načinila samoubojstvo psihološki je obrazloženo… Svijet je u njoj gledao samo djevojku koja privlači… No taj glupi svijet nije pravo poznavao tu djevojku dobra srca, iskrenu, prirodno nadarenu, načitanu i mnogo pametniju od njenih vršnjakinja…
Voljela me je jer je znala da u njoj ne nalazim samo žensko biće nego i čovjeka (osobu). Nazvala me je prijateljem. …
Proživio sam mlade dane s njom jedinom, kakve više nema na svijetu, i s tugom se sjećam njene prilike. Teško mi je pri srcu kad sebi predstavim njezin lik i njezinu ćud, i mislim – bilo je prah i otišlo.
Koliku mi utjehu daje vjera da ću nju istu, tijelom i dušom opet vidjeti…
(16.03.1914)
Ivan piše i o prvim poljupcima. Pita se potom da se nisu tako vezali da li bi nastalo onaj lom u njegovoj duši nakon što je Greta otišla. Govori o suzama koje teku kad sebi predstavi njezin lik. Iz dna duše se nada da će je ponovo vidjeti na drugom svijetu.Ivan o ocjenama
(17.5.)
Kurtagić i ja smo odlikaši (prvi put ću biti u Izvještaju štampan debelim slovima! Mašala!, premda su nam obojici nategnute ocjene. I ostali imaju dobre svjedodžbe. Gluposti su svjedodžbe. Trebalo bi reći – prošao ili propao, pa gotovo, jer ako se tko zanima za jedan predmet, a dobije lošu ocjenu zbog toga izgubi volju za rad. I budi se zavist…
Ivan o curama koje 'ne znaju zašto žive'
One se vole, nježne su i plemenite, ali ne znaju zašto žive.
Trebala bi im kakva ženska organizacija da uvide kakvu važnu misiju imaju u čovječanstvu: odgoj djece, bodrenje muža, navraćanje dobru, oduševljenje za kakav socijalni i sveopći rad. Uopće ne znaju da su one dužne za drugoga raditi a ne uživati.
One – to je ženska narav – pomogle bi svakome, ali razum im ne kaže zašto. Vjeruju u Svevišnjeg, jer im to čuvstvo kaže. To je dobro. Zašto idu u crkvu? Ne znaju, ali vole kad muški idu u crkvu. …
Ivan o zapuštanju duhovnog života
(21.9.1915.)
Gadan sam sam sebi. Grozno sanjam, o čemu po danu neću ni da pomislim. Grozna plitkost vlada u mojoj duši. Već mi je dosadilo to vječno učenje tog latinskog jezika. Umoran sam. Zaželio sam se prirode i umjetnosti.
Večer je tako kršćanska, spremna za svaku veliku misao, a kada dan svane, sve se to raspline, čovjek se po kaže slabim i ne može ni shvatiti sve ono o čemu je navečer razmišljao.
Već sam se zaželio pričesti.
Doduše, moram priznati, religiozni sam život strašno zapustio.
Rado bih studirao Kristov život. Čitao bih misli velikih ljudi o Njemu
I topio bih se u otm oduševljenju proučavajući Njega.
(28.1.1916.)
(…) Kršćanstvo mi nije još zašlo za krv.
Nema ništa težeg nego biti dobar kršćanin (lako je bilo stoicima i drugima). Tu mi Gusti s pravom predbacuje neku bezobzirnost i surovost. Uistinu sam takav i nastojat ću u duši postati što nježniji, ponizniji. Oh, Bože, samo još sam ne znam kako ću. Uz to uvijek kod kuće mnogo jedem, kasno ustajem, ne gimnasticiram. Cijeli je život protiv mojih želja. Slabost, slabost i vječno slabost. Trebao bih se dulje moliti Bogu da ne izgubim onu mističnu vezu s njim, da ga osjetim u svakoj misli, kod svakog pogleda i kod svakog posla. A ovako se pomolim jutrom i večerom, zapravo misli mehanički izgovaraju svete riječi. Trebao ih dnevno makar samo pola sata čitati Evanđelje, razmišljati o tome…(…)
Ivan u ratu
(18.3.1916)
Iskreno govoreći ja se ne bojim smrti, ta tamo gore je ono pravo carstvo. Samo se još nisam pomirio s mišlju da ću ja zaista onamo i nisam sebi svjestan da vodim krepostan život. Ta otkad sam u vojsci izgubio sam vezu s Onim. (…)
Ivan o svom oduševljenju pred jednim prizorom…(28.3.1916)
Bože, kako si velik! Pun sam sreće i veselja. Vidio sam takvu malenkost i opet tako veliku stvar, kao ni jednu do sada u svome životu. Doživio sam doista dio povijesti, jasno sam osjetio kako Providnost vodi povijest…
Eto, što vidjeh.
U Annenstrasse je velik promet. Izlozi su rasvijetljeni. Tramvaji jure na dvije strane.
Ljudi, ponajviše vojska, šeću.
Tu stoji tiho i dostojanstveno barokna crkva Milosrdne braće.
Sva troja velika vrata su zatvorena. A što je pred vratima?
Pred vratima na stubama kleče dva vojnika i mole se…Koje li duševne veličine u priprostih ljudi! Još imade onog dubokog religioznog zanosa srednjeg vijeka, one kršćanske mistike svetaca. I ti vojnici,ne misleći na ostali nevjerni svijet, koji trza ramenima i s prezirom na ustima to gleda, kleknu na živahnom mjestu pred crkvu i mole u prisutnosti euharistije.
Bože, Bože, čuj vapaj slabog čovjeka i daj mi onu silinu, bezobzirnu vjeru tih priprostih ljudi. (…)
Post je objavljen 28.11.2007. u 20:18 sati.