Kada vam se učini da gubite kontrolu nad svojim životom, kada 24 h na dan nije dovoljno, sjetite se tegle kiselih krastavaca... i kave.
Profesor je stajao pred grupom studenata na satu filozofije i držao neke predmete iza sebe. Kada je sat počeo, bez riječi je podigao veliku, praznu teglu kiselih krastavaca, stavio je na katedru i napunio lopticama za tenis. Potom je upitao studente:
˝Je li tegla puna?˝ -Složili su se da jeste.
Zatim je profesor podigao kutiju punu kamenčića i sipao ih u teglu. Blago ju je protresao. Kamenčići su se otkotrljali u prazan prostor izmedu loptica.
Tada je ponovo upitao studente:˝Je li tegla puna?˝-Opet su odgovorili da jeste.
Sljedeća kutija koju je profesor uzeo bila je puna pijeska. Kada ga je sipao, pijesak je, naravno, ispunio sve preostale šupljine u tegli.
Pitao je još jednom je li tegla puna. Studenti su skrušeno odgovorili da jeste.
Onda je profesor ispod stola izvadio dvije šalice pune kave i sipao ih u teglu. Kava je natopila pijesak. Studenti su se smijali.
˝Sada˝, rekao je profesor, dok je smijeh zamirao, ˝hoću da shvatite da ova tegla predstavlja vaš život.
Teniske loptice su važne stvari u vašem životu: vaša obitelj, vaša djeca, vaše zdravlje, vaša vjera i stvari kojima se strašno predajete.
To su one stvari uz koje bi vaš život i dalje bio ispunjen, i kada bi sve drugo nestalo.
Kamenčići su ostale stvari koje su važne: vaš posao, vaša kuća i vaš auto.
Pijesak predstavlja preostale stvari. Male stvari.
Ako napunite teglu pijeskom, nema mjesta za kamenčiće i teniske loptice.
Isto važi u životu. Ako potrošite sve svoje vrijeme i energiju na male stvari, nikada nećete imati mjesta za one važne stvari.
Vodite računa o stvarima koje su ključne za vašu sreću.
Igrajte se s djecom.
Nađite vremena za odlazak liječniku.
Izvedite partnera na večeru.
Ponašajte se ponovo kao da vam je 18.
Uvijek će biti vremena da se očisti kuća i naprave popravci.
Prvo se pobrinite za teniske loptice - stvari koje su vam zaista važne. Utvrdite svoje prioritete. Sve ostalo je pijesak.˝
Jedna od studentica je podigla ruku i upitala što je predstavljala kava.
Profesor se nasmijao. ˝Drago mi je da ste pitali. Nju sipam, da bi vam pokazao, da bez obzira koliko mislite da vam je život pun, uvijek ima prostora za šalicu kave sa prijateljem.˝
Osmjeh vam ostavljam,......................došla sam kući,sada guštam u svemu što kuća i obitelj donose-i ne mogu vjerovati da sam dobila slobodu od službenih puteva sve do proljeća,slobodu od hotela,autobusa,tramvaja...
Kao da sam u nekom snu,pa me strah da se ne probudim.....
Post je objavljen 23.11.2007. u 09:05 sati.