Marketing
Sve do neki dan, nisam ni znala da je tamo.
Moj se mir smjestio u jednom kutu ormara. I sad je tamo. Miruje.
Odlažem mjesecima, godinama zapravo... u taj kut sve ono što ne stižem
pročitati, doznati, vidjeti, podsjetiti se, probati... (a jako želim to sve ovo).
Tu su se zgurali svi primjerci Plavog planeta, par Misterija, ima i dva
Vizionara, važni članci iz Doktora, nekih Astro magazina, pa dostignuća
kolega terapeuta. Ima i onih slatkih toplih časopisaka za uređenje doma, pa
ima i par kuharica iz jeftinije naklade, s neodoljivim i zamamnim
receptima koje sam si obećala isprobati.
Ima tako nekih pisama, isprintanih starih mailova, razglednica iz Europskih metropola,
ima sjećanja i ponešto one čežnje koja smiruje.
Tamo negdje, at the end of the day, sjednem na rub kreveta, a vrata od ormara, onako
nemarno odškrinuta, ugledam ga i zastanem... udahnem duboko ispred svoga mira
u prednjem kutu ormara.
Pozdravim ga i zatvorim vrata ormara da ga zaštitim od prašine.
I uvijek znam da je tamo. Podsjeti me disati.
Gdje vi čuvate vaš mir? Nemojte mi samo reći da ga nosite u sebi.
Neću vam povjerovati.
(A u stražnjem kutu su kosturi, naravno!)
Post je objavljen 21.11.2007. u 21:03 sati.