Pokushavala sam kradomice
U Krizhaljku Zhivota
Ugurati rijech
LJ-U-B-A-V
Olovkom sam se trudila
Napisati shto sitnija slova,
Da stanu u Slagalicu Sreche...
Prstima sam obgrlila olovku
Koja mi uvijek bude najbolji
Prijatelj dok lice umivaju
Srebrnaste kuglice...
Ispunjena strahom moji prsti
Bi uchvrstit stisak do te granice
Da bi se olovka jednostavno
Slomila medhu njima...
Naslonjena na papir, s olovchinim
Krhotinama izmedhu suza i Rijechi,
Moja ruka bi pronasha svoje
Mjesto...
Mashta je odluchila zavladati...
***
Vasha se usta otvaraju
Iz njim izvire harmonije najnesavrshenijih
Rijechi...
Shvatite ja chujem samo shumove...
Moja Ljudska RadiJo Postaja
Davno je zatvorena...
Vashi signali ne uspijevaju
Zaobichi radiovalove i dochi do mene...
Shvatite, Rijechi ne pronalaze put
Do mojih ushiju...
Meni treba samo netko da sa mnom broji
Zvijezde...
Netko kome neche biti dosadno
Smishljati imena izmishljenih gradova
I pokushavati stvoriti ceste koje
Ih povezuju...
Netko to che sa mnom chekati da
Se gusjenica pretvori u prekrasnog leptira....
Samo netko chijem chu
Zagrljaju savrsheno pristajati...
Nije ni On ni Ona
Jednostavno
Netko
Tkogod, kako bi rekli...
Post je objavljen 21.11.2007. u 14:20 sati.