Kaže mi jutros moja djevojčica od 8 godina da je sanjala da su neki ljudi upali u stan i pucali. Rekla sam joj da joj zabranjujem filmove sa nasilnim sadržajem. Zapravo ni do sada nije gledala takve filmove ali eto u najavi je vidjela tu groznu scenu pucačine i ostala joj je u glavi.
Ja sam više luda od te televizije. Stavljaju reklame i najave u kojima je insinuacija na sex,i to u 10h ujutro,ej,što još i mogu pretrpjeti. Ali kako da zaštitim djete od slika i sličica koljačine,pucačine i sličnog nasilja. Da,znam,ugasi tv,reći će neki od Vas.
Ali razmislite možete li Vi to učiniti?Televizija je društvo,zabava,razonoda,opsesija,navika,
vodič,prijatelj,utjeha... Bez tv-a ni u bolnicu više ne idemo. Eno moja prijateljica već drugi dan u bolnici viče ,,nabavi mi tv!''
Da tako je to,i bolest je lakša uz tv.Kaže moja baka da su se ljudi nekada puno više družili. Ja vjerujem da jesu jer što im je ostalo nego druženje nakon teškog rada. Nisu imali kutiju u koju su svi buljili navečer. Kaže da su kartali,pjevali. Majko, divote!Topli oganj i društvance ili rodbina.Gotovo da mogu osjetiti tu toplinu.
Otuđili smo se zbog te ''kutije''.Djeca nam odrastaju upoznajući svijet kroz tu ''kutiju''. Jer gdje bi moja kćer inače vidjela kravu da nemamo tv. Ta mi smo iz grada,toga ovdje nema.
''Vražja kutija'' rekla bi još moja baka kada bih ju ja prekinula na telefonu ,jer mi eto upravo počinje omiljena serija. ''Kvragu i televizija rekao bi moj muž kada bih rekla da mi se neda maziti u krevetu jer gledam film i jako mi je interesantan. Sve se vrti oko ''kutije''.
Koliko je dobro imati tv,toliko je loše jer zapostavljamo jedni druge. I još te silne scene nasilja i izopačenosti. Kako da čovjek ostane normalan a kamoli dijete.Jer teško je ,priznati ćete i sami gledati manje tv. Pogotovo kada je zima i mrak pada već u 17h. Van ne možeš.Društvenu igricu ne stigneš jer te čeka kuhanje za sutra,pranje robe...a tv možeš upaliti pa bar da čuješ o čemu se radi. Tu i tamo baciš oko. Kada sam sve gotova,onako umorna jedino mi tv paše jer ne traži ništa,ništa ne zahtjeva. Radi bez obzira šta ja radila.
Ipak nekada osjaćam televiziju kao teroristu koji me tlači i muči,bombardira na razne načine prevelikim brojem informacija,koje su najčešće nekvalitetne.
Nismo li svi kao roboti? Reklamira se npr. kinder pingui desert,pa ja sada ne mogu iz dućana izać bez da sam kupila Kinder. Pa ispili bi mi mozak klinci. Ili nedaj Bože da bih zabranila klincima gledanje Big Brothera pa nebi bili u điru pred prijateljima. ''Pa svi to gledaju,mama!!!''
Neš' ti emisije. Poklonim Vam ja 5 miševa koje vi lijepo zatvorite u kutiju i promatrajte kako koji reagira na različite vrste sjemenki,ili bez vode,ili ako im date igračke ili slično.
Pitanje je: Nismo li baš zato,baš zbog tolikih nekvalitetnih informacija rastreseni,otresiti i nervozni?
Kakav je to svijet u koji djecu rađamo. Svijet gdje je draže sjedit ispred tv ili neke druge ''kutije'' nego se družit.
Odgovor: Sve gori!!!>
Post je objavljen 21.11.2007. u 11:08 sati.