zašto bi plakala za nekim tko je krenuo dalje
zašto bi plakala za osobom kojoj moje suze ništa ne znače
zašto se nebi radovala svakom danu
prošlost je zaboravljena, treba ići dalje
optimizam je lijek za svaku tugu
te vjera u sebe i osmijeh na licu
pa i kad nije dobro, nasmij se i već je bolje
svaki problem je riješiv i sve na kraju ispadne dobro
točno onako kako je trebalo
sve prođe
treba prkositi vjetru i boriti se
vjerovati u ljude, ali im ne treba dati cijeloga sebe
uvijek treba biti spreman na najgore i tražiti malo
tada ćemo dobiti puno
Uvijek kad sam malo očekivala, puno sam dobila.
Zadnjih dana sam razmišljala o tome kako možemo kontrolirati način razmišljanja.
Kad bi me uhvatila tuga, stala bi par minuta i ponavljala sebi neku optimističnu rečenicu. Uvijerila bi sebe u tu vedru misao i počela bi se osjećati bolje. Kad ujutro ostanem par minuta razmišljati u krevetu,
uvijeravam sebe kako je to još jedan od sretnih dana i kako mi ništa neće pokvariti dobro raspoloženje. Jednostavno biram dobro raspoloženje, iako sam se probudila neispavana i pesimistična, ja dajem sve od sebe da se ne prepustim lošem raspoloženju.
Razmišljala san i kako san predugo žalila za ljudima koji su otišli iz mog života. Željela san ih imati uza se, a nisam primjetila da sve mogu sama. Zašto bi čekala da mi netko pruži ruku, kad u sebi imam dovoljno snage. Naučila san čekati i ne žuriti se, jer znam da sve što mi se u životu dogodilo, došlo je u pravo vrijeme i nije moglo ispasti bolje, ni drukčije. Zato, dragi moji, budite strpljivi.. sve u svoje vrijeme.. velik pozdrav vam ostavljam..
by Anita
Post je objavljen 19.11.2007. u 20:07 sati.