Ova priča je kompleksna te stoga zahtijeva utemeljenje u interdisciplinarnosti i izučavanju kompleksnih sistema. Nemojte još bježati, nije to baš tako teško za skužit. Dosad je ta priča ispričana bezbroj puta, ali već dulje vrijeme mi se čini da nije u potpunosti ispričana ili, barem, da neki njeni bitni aspekti konstantno izostaju.
U najširem smislu radi se o preživljavanju ljudske vrste. U nešto užem, radi se o poricanju potrebe, štoviše nužnosti, da ako želimo kao vrsta preživjeti još barem 100-200 godina moramo tražiti smjernice koje će naše djelovanje usmjeriti prema cilju preživljavanja, koje će učiniti svjetsko društvo održivim. Također, nalazeći takve smjernice i propitujući ih kroz misaone aktivnosti i djelovanje trebamo takve smjernice mijenjati, prilagođavati ili ponekad odbacivati te prihvaćati nove, pri čemu proces procjene opcija kreće iz početka. Nalazimo se u vremenu koje je teško razumijeti, međutim, većina naših problema proizlaze iz toga što ga ne želimo razumijeti.
Ne znam koliko vam je teksta dovoljno da bih vas u ovo što tvrdim uvjerio. Znate li da su naftne rezerve, ali i rezerve plina ne samo iscrpive nego i da se njihova proizvodnja uvijek odvija tako što dosegne maksimum te nakon toga počne polagano opadati. Drugim riječima, nafte neće, barem ne odjednom, “nestati”.
Krivulja ili distribucija po kojoj se odvija proizvodnja nafte kako na pojedinom naftnom polju, tako i u naftnoj regiji te konačno na planetarnoj razini je normalna odnosno zvonolika, Gaussova krivulja. Problem kod proizvodnje nafte je u tome što prilikom rasta proizvodnje, zbog njenih blagodati, zanemarujemo da će ta proizvodnja jednom doseći svoj vrhunac te nakon toga početi opadati. Takav vrhunac proizvodnje nafte* dogodio se već u mnogim zemljama svijeta – Rusiji, Venezueli, Iranu, SAD-u te na Sjevernom moru – ukratko, u većini od 50-ak najvećih proizvođača nafte. Ovaj argument dovoljan je za pobijanje tvrdnji tehno-optimista što se proizvodnje nafte tiče budući da se recimo u SAD-u opadanje proizvodnje, koje slijedi zvonoliku krivulju, odvija od početka sedamdesetih godina**. Znatna tehnološka poboljšanja u eksploraciji i eksploataciji nafte poput 3D seizmičkih tehnologija ili povećanja iscrpka pomoću ubrizgavanja vode ili CO2 u naftne bušotine nisu uspjela taj pad zaustaviti i preokrenuti. Najčešće su procjene da će se vrhunac proizvodnje nafte na svjetskoj razini dogoditi prije 2015 godine, a najvjerojatnije prije kraja ovog desetljeća. Štoviše, možda se već i dogodio, no zbog manjkavih podataka - radi se ipak o naftnoj industriji i kartelima - to još ne možemo sa sigurnošću znati.
Također, tvrdim, ali to zahtijeva ponešto dulju argumentaciju što odgađam za neki drugi put, da poznate nam i predviđane tehnologije upotrebe energije nisu dovoljne da nadomjeste naftu zbog njene smanjene količine. Stoga je potrebno, dakako, upotrebljavati manje energije. Također nužno je preuređenje društveno-ekonomskog sustava kako bi se prilagodio smanjujućoj dostupnosti energije. No, također tvrdim, to prilagođavanje društva ne mora biti prožeto ratovima i krahom sustava. To može biti tranzicija. No o svemu tome neki drugi put.
Zaključit ću današnje pisanje s nekoliko pitanja: mislite li da je ova informacija u trenutku dok se svjetska cijena ubrzano približava okrugloj, te stoga medijima alarmantnoj, brojci od 100 dolara po barelu korisna onima koji probleme s opskrbom nafte doživljavaju samo kao političke, podložne zbivanjima na zahuktaloj sceni na kojoj su prijetnje ratom te time i prekidom opskrbe u posljednjih nekoliko godina sve češće? Je li to ustvari neka novost? Kako ćete se vi osobno suočiti s ovom informacijom? Hoćete li krenuti pretraživati internet u potrazi za potvrdama ili barem potporama ovih tvrdnji ili pak u potrazi za nečime što bi ove tvrdnje pobilo, odbacilo? Hoćete li primijeniti neku već od prije vam poznatu obranu koja će dodatno učvrstiti stav o tome da su ovi problemi kratkotrajni i prolazni pa da stoga nema potrebe za brigu a kamoli akciju u kojoj biste informirali obitelj, prijatelje i poznanike da se pripreme na drugačiji svijet i djeluju u cilju da prijelaz u postnaftno društvo, društvo nakon rata s prirodom i nakon ekspanzije proizvodnje i potrošnje, bude što blaži i što kreativniji?
Ako osjetite da vam se cijeli svijet ruši pred očima predahnite malo i dopustite ovoj ideji o drugačijem svijetu da vrije u vama ispod površine svijesti. Ali svakako joj se vratite.
Ako ste odmah spremni za tranziciju koja nas očekuje, preporučio bih vam nešto materijala za čitanje:
Kenneth Deffeyes: Nakon nafte - pogled s Hubbertova vrhunca; Metropress, Zagreb 2005
Igor Dekanić: Nafta - blagoslov ili prokletstvo : izvori energije, globalizacija i terorizam; Golden marketing, Zagreb 2007
Michael T. Klare: Krv i nafta - ovisnost o uvoznoj nafti i nacionalna sigurnost; Znanje, Zagreb 2005
U slučaju da živite u Zagrebu, sve tri knjige su dostupne u Knjižnicama grada Zagreba.
Of Hand Mills and Heat Engines: Peak Oil, Class Struggle, and the Thermodynamics of Production:http://www.wwei.info/mediafiles/wwei/Keefer_Final_MRP_Oct_26_05.pdf
Također koristite linkove sa strane. Ako vam treba neka od knjiga prikazanih sa strane, javite mi.
_______________________________________________________
*eng. “peak oil”
** Marion King Hubbert 1956 godine izračunao je vrhunac proizvodnje nafte za južnih 48 država SAD-a prema tada dostupnim podacima te ustvrdio da će se on dogoditi 1970. Vrhunac se zaista tada i dogodio. Proizvodnja nafte u južnih 48 država od tada je u trajnom padu.
Post je objavljen 16.11.2007. u 20:31 sati.