Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/denisavdagic

Marketing

Male stranke, polarizacija i velika koalicija!

Već poprilično dugo slušam pitanja i dileme o tomu da li takozvana izvanparlamentarna stranka može (postoji li šansa…) preći izborni prag i dobiti mandat u Saboru? Počela je sveopća panika vezana uz političku polarizaciju Hrvatske, a to je opet postalo jako plodno tlo za brojne političke teorije urote i zavjere. Predstavnici malih stranaka vjeruju da ih se bojkotira, javnost se pobojala polarizacije i egzistiranja samo dvaju stranaka (HDZ i SDP), a velika koalicija plaši podjednako sve do sad nabrojane.

Prije svega treba reći kako je polarizacija političke scene sasvim prirodna te da je prisutna u svim demokracijama svijeta. Obično se formiraju dva bloka (najčešće lijevi i desni), i uz dvije vodeće stranke (po jedna u svakom bloku), u parlamentu sjede predstavnici nekoliko manjih stranaka (liberali, zeleni, a ponekad tu i tamo neka regionalna ili interesna stranka, odnosno predstavnici nezavisnih lista). Dakle "bauk" polarizacije je prisutan svugdje i nije predmet nekakve urote protiv malih stranaka nego stabilizacije političkog tržišta. Tendencija stabilne demokracije je da kvalitetni pojedinci svoju lidersku poziciju vuku prethodnim iskustvom i izborom unutar jače stranke, a ne osnivanjem nove stranke kada nekomu nešto ne paše unutar prijašnje, ili zato što ga nisu izabrali… Velike stranke su preslika politike općenito i uspinjanje na poziciju unutar velike stranke predstavlja dokaz o sposobnosti (o kakvoj god sposobnosti da govorili).

Male stranke, govoreći prvenstveno o Hrvatskoj, obično nastaju kao revolt određenih osoba koje su izbačene ili samoinicijativno napuštaju prijašnju "veliku" stranku. Potom, obično su ustrojene pod čvrstom rukom osnivača koji je uobičajeno i najveći uteg te iste stranke (vječni lider – predsjednik…). Takvo stanje, egzistiranje osnivača kao trajnog lidera je ono što stranci onemogućava (maloj stranci) rast i razvoj, pa se radi uvijek o istim ljudima koji svoju poziciju poistovjećuju liderima većih stranaka. No to se nikako ne može poistovjećivati. Pozicija dugogodišnjeg predsjednika u većoj stranci je obično najstabilnije rješenje protiv mogućeg raspada stranke, dok je kod malih stranaka ona opstrukcija privlačenju novih članova. Naime, u velikoj stranci predsjednik ili lider ima imidž u javnosti, popularnost i priznatost, dok u malim strankama razlika između lidera i člana predstavlja nijanse, pa je posve normalno da predsjednik male stranke ne može očekivati autoritet nad članovima. Nadalje, najčešći problem kod malih stranaka je što osim lidera, i ono malo članova što imaju misli da imaju (stranka) pravo na mjesto u Saboru, samo po tome što nose neko ime ili su jednom negdje nešto napravili! Takvo razmišljanje sabrano s idejom kampanje na Hrvatski način (čekam da HRT dođe i poprati me!!!???) je najveći razlog zašto male stranke u Hrvatskoj ne ulaze u Sabor.

Potaknut problematikom malih stranaka poslao sam e-mail svom poznaniku, jednom prilično poznatom stranom PR-ovcu, voditelju brojnih uspješnih kampanja. Pitao sam ga, da li je moguće s potpuno novom strankom ući u Sabor u Hrvatskoj? Odgovor je naravno bio pozitivan! Dotični gospodin (kojeg neću imenovati) smatra kako se Hrvatsko političko tržište tek stvara te da još idućih pet do deset godina svoju šansu mogu tražiti i male stranke, ali naravno one koje svoje kampanje provode "by the book". Podsjetio me na slučaj Stjepana Mesića (iako ne nepoznatog) koji je kao marginalni kandidat ušao u utrku za Predsjednika Hrvatske i nadmoćno pobijedio. Podsjetio me i na slučaj Hrvatske stranke umirovljenika, ali i na brojne slične slučajeve diljem tranzicijske Europe.

Riječ dvije mi je napisao i o velikoj koaliciji, rekao je da ju očekuje s obzirom na ispitivanja javnog mnijenja kod nas, ali da ona sigurno nije nikako unaprijed dogovorena jer je jednostavno sasvim normalno i očekivano kako će i jedan i drugi blok dati sve od sebe da relativno samostalno sastavlja vlast.

Post je objavljen 08.11.2007. u 13:39 sati.