Marketing
Addicted
Evala tehnologija na mom stolu u mom malom carstvu. Prije nekih misec dana došlo je do radikalne promjene u mojoj svakodnevnici poradi jedne stvarčice zvane inverter (onima kojima fizika spada u isti koš sa kineskim - ekran mi je izgubio osvjetljenje). I odnijela san svog malog ljubimca kod barba servisera :( Tek tamo san poprimila pravo značenje živčanog sloma kad mi je taj isti zločesti barba serviser rekao nešto ala: "Eeeeeeeeeeeee da, otiša je inverter - ne znan jel ga uopće možemo nabavit..." (WTF? ne živimo u Tunguziji pobogu) "...a ako i uspijemo, popravak će trajat oko misec dana" (WTF?˛ - brodski motor se prije popravi). No šta je tu je, i tako san ostavila svog vjernog cimera na rekuperaciji, te se vratila u svoju pustu, mračnu i tihu sobicu lišenu svakog lošeg zračenja. Šmlc. A onda...
...onda je počela ovisnička kriza.
Svakodnevne rituale čeprkanja po netu, igricama, painshopu, u početku zamijenilo je prazno buljenje u misto gdje je jednom stajao laptop, jutarnje negiranje realnosti nadajući se da je sve bio samo ružan san. Češće san se mašila knjige, no s obzirom da san sve u svojoj mini biblioteci pročitala - bilo je potrebno obnovit zalihe. Interesantno u nijednom trenu mi nije bilo dovoljno dosadno da počnem učit hmmmmm... ipak predavanja na faksu kao i gradska kafenisanja su u tom periodu dala maha. No, ponekad bi zaboravila da ga nema pa bi se opetovano razočarala prilazeći stolu gdje je stajao usamljeni, žuti kabel za net...
Dani su prolazili, duži nego prije, a od barba servisera ni glasa... a onda je ničim posebno izazvana moja mama donila novu tehnološku (ovaj put) cimericu u moju sobicu, dok moj stari drug ide mlađim generacijama ove familije, tj. kad ga napokon dobijen natrag sa servisa. Weeeeeeee! Dok sam ga raspakiravala, i namištala ovu novu Vistu - sreći nije bilo kraja - zračenje se ponovno vratilo u moj mali kutak :) Kad je sve bilo spremno za guštanje, zatekla sam samu sebe u nebuloznom stanju proizašlo iz ovih zadnjih misec dana - volja za crtanjem i pisanjem nije dolazila, igranje defaultnih igrica, kao i bilo koja druga opcija, bi mi za par minuta dosadila - u svojoj čežnji za izgubljenim cimerom nisam ni shvatila da san se potpuno odvikla od radosti koje mi pruža. Zaklopila sam komp i uzela knjigu čekajući da se ta, ne tako davno izgubljena, volja vrati. I evo me natrag ;)
Post je objavljen 03.11.2007. u 15:50 sati.