nisam rođena u Mostaru. bio je rat kad sam se rodila i pobjegli smo u Split. ali cijeli život sam ovdje i kao da sam ovdje i rođena.
zanimljivo, i u stvari ono što me oduvijek fasciniralo, su ljudi koji ovdje žive.
svatko od nas koji živi u Mostaru ima nešto protiv njega
apsolutno svatko. i nekad se stvarno zapitam; pa odakle onda ljudi u njemu?
prođeš mostarom i naiđeš na svakakve grafite, svi pišu ovo ono o njemu, svi imaju neke primjedbe; npr.
LUCA TROVAČICA; TRULEX PIZZA
svima smeta pizza u luce, a koliko ja znam, pola mostara je jede..
ili npr.
KO SLUŠA CAJKU J...... MU MAJKU
a svakog petka je paradiso pun.
čast izuzecima ... (yeee) :)
a onda tamo negdje u nekoj zabiti netko se sjetio napisat
VOLIM MOSTAR, MAKAR VAKI..
što je u biti opis osjećaja većine Mostaraca. neću govoriti u ničije ime, jer ne znam kako tko to zna ili želi priznati. naravno ima njih koji u opće ne osjećaju tako..
ali pola njih koji ne vole Mostar, ne vole ljude u njemu, a to čini Mostar.
Neki dan sam, evo, čisti banalni primjer mojih zapažanja i doživljaja, išla pješke sa Đikovine na Bijeli Brijeg. morala sam preći pola grada i stvarno sam razmišljala dosta o tome.
ja volim Mostar, volim sve ono u njemu, i trudim se pronaći ljude koji su oni, gore navedeni, izuzeci. to mi uspijeva u zadnje vrijeme i zadovoljna sam rezultatima istrage.
povezano s tim, ti 'izuzeci' su se skupili u, nazovimo to, Božje hodnike.
neopisiv je osjećaj kad nekome možeš pomoći i kad se osjećaš korisno u svemu tome.
u tim Božjim hodnicima sam se našla
i u uredu
i u baru
i u skladištu.
nije bitno.
našla sam sebe, a što je najvažnije, tu su svi moji najmiliji na okupu, anđeo, osmijeh i sestra po cesti.
što mi više treba?
animirati mlade. zanimljiv zadatak.
evo, animiram vas, budite prijatelji svijetu,
pomozite
probajte biti volonter na jedan dan
osjećaj će reći sam za sebe.
a ne živite svi u Mostaru. u gradu polomljenih snova, bačenih prilika i izgubljene nade.
i ne znate svi da; *kad se ovdje rodiš, ko' da nosiš pečat, i sve što činiš ljudi pretvore u vic, pored ovih cesta, zavist ima gadan rukopis..*
i ne živite svi u mostaru. u potištenom, malom, podvojenom i neshvaćenom gradu.
i ne znate svi da; *mi svijetlimo, neka te ne bude strah, ne mogu dobacit do nas svojim podsmjehom, i krijesnice, nek ti je u srcu mir, toliko smo bolji od njih da svijetlimo...*
*di bura sve raznese, novine i kese..*
pozdravlja vas mostarka; LY
=)
Post je objavljen 01.11.2007. u 19:46 sati.