Marketing
Smotana, drama queen ženska sa gomilom gluposti u glavi...
Razmišljam ja sada da li da uopće napišem post!? Gledam ja ove svoje postove, malo patnički malo veseli.
Iako za ostavljanje i izbacivanje loših stvari iz sebe koristim svoj dnevnik skužila sam da i ovaj blog mi služi donekle da bi se osjećala bolje kada je nešto ne baš kako bi trebalo biti. U biti sve je ok, osim jedne stvari ma osim više stvari. Ali opet kada bi bilo sve u redu ne bi opet bilo u redu. Bemti i sve kad tako mora biti. U biti razmišljala sam kako ja nemam baš nekih želja i onda shvatim da u biti imam. Toliko toga bi željela, toliko stvari sam nekad željela, toliko stvari ću uvijek željeti…
Kakav bi život bio bez želja? Da živimo a da se ne nadamo. Da se ne veselimo kada ostvarimo ono što želimo! Bilo bi glupo. Zato se ni ne trebam osjećati glupo kada želim neke stvari što svjesno znam da ne trebam željeti. Što sam jučer poželjela nešto što nisam trebala, što sam praktički skoro to i ostvarila. Što sam skoro povrijedila jednu osobu koja je trenutno dio mog života iako ni to ne znam. Ma kod mene je sve uvijek komplicirano, smotano, ne sređeno, smiješno, mutavo… Ja danas nisam tužna, nisam razočarana, ne plačem, ne tugujem danas sam sretna iako ne onako zapravo. U biti ne znam kako se osjećam. Danas mi je jedan od onih dana kada ne znam kako da se osjećam.
Samo meni se može dogoditi da mislim na jednu osobu koja je dio jedne moje sada već daleke priče, da mi je žao što mi više nije stalo do nekoga(to je sad već bolesno), da želim vidjeti nekoga tko je zaslužio da me zauvijek izgubi a najviše na svijetu da želim biti sa nekime tko neće biti danas samnom. Znači sve ovo je toliko glupo da je trenutno u mojoj glavi tisuću osjećaja i tisuću misli a opet jedna velika praznina.
U biti bolje da ja ne pišem ništa, sutra će biti opet sve drugačije.
Danas idem van. Idem se zabaviti sa frendicama i ne misliti na gomilu gluposti. 
A uostalom toliko lijepih stvari mi se događa u zadnje vrijeme. I naravno nekih vrlo komičnih.
Danas smo radili ponovno za izbore i ovaj puta je gospodin glavni došao u posjet. Čovjek je baš simpa iako smo se morale slikati sa njim za njegovu web stranicu. Naravno da bar ne objavi!
Gospodin sa sretnim kišobranom je opet bio, opet je imao priče o ženama i opet ne odustaje od nade da nađe neku stariju koku sa kojom će po kiši šetati ispod svog sretnog kišobrana a tada će mu vjerovatno pasti koji sretni poljubac i stiskavac.
Ja za razliku od njega imam svoj nesretni kišobran zato uvijek i kisnem.
Svima želim večeras dobar provod, veselite se i ne mislite na gluposti poput mene.
A ja ću večeras poput moje omiljene Bridget Jones obući svoje sretne male gaće.
Eh, da... ovo ko stvoreno...
I par patničkih pjesama:
Post je objavljen 27.10.2007. u 18:46 sati.