Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/denisavdagic

Marketing

Novinari

Razmišljam već nekoliko dana o novinarskoj profesiji i novinarima. Potaknut "slučajem Peratović" i žestokoj raspravi o tomu što novinari smiju, a što ne smiju. Prije svega moram naglasiti kako su kontakti s novinarima koje sam kroz godine ostvario bili uvijek iznimno pozitivni. Nikada mi se nije dogodilo da nakon razgovora s novinarom/kom, tiskovne konferencije ili dane izjave budem nezadovoljan. Bez obzira na to da li su izjave bile prenesene onako kako bih ja osobno to želio ili ne, uvijek sam znao da ne mogu očekivati od novinara da budu moji glasnogovornici. Najviše sam bio zadovoljan kada se radilo o stvarima koje su od velikog javnog interesa, a uz to i vrlo aktualne. U takvim situacija sam nailazio ne samo na profesionalnost nego i na želju novinara da javnost što bolje upoznaju s određenim problemom, pa čak i na želju da pomognu u rješavanju. To je doslovno značilo slijedeće, novinari bi pritiskom na određenu instituciju/političara natjerali istu/og da reagira i riješi određenu problematiku, a da i ne spominjem slučajeve udara na socijalni standard (podizanje iznosa školarine…) i ono što su novinari napravili. Praktično, kada se osvrnem, oni su bili i najzaslužniji za to što školarine nisu podizane na drastične iznose. Uopće, interes javnosti je izuzetno teško usmjeriti na određenu temu ukoliko nemate potporu novinara, a koju možete očekivati ukoliko je ono što radite ispravno. Imao sam neke situacije koje nikada nisu izašle u novinama ili se pojavile u eteru, a bile su riješene uz pomoć novinara. Oni bi nazvali dužnosnika/političara, a on bi kako određena situacija ne bi izašla van sve ekspresno riješio. Dakle, u nebrojenim slučajevima novinari nisu tražili vijest nego su je žrtvovali da bi pomogli! Uz takvo iskustvo, ne samo da ne mogu i nemam pravo kritizirati novinare nego koristim svaku priliku da iznesem pohvale. Nisu novinari krivi za to što interes javnosti traži skandale, crnu kroniku i slično. Narod to traži, i da takvih vijesti nema malo tko bi i pratio medije. No otišao sam daleko od početnih misli i od "slučaja Peratović". Novinar je uhićen jer je preko njega procurila državna tajna. U najmanju ruku složio bih se s Predsjednikom i svima drugima koji su rekli/izjavili da treba proganjati one koji državnu tajnu odaju novinarima, a tomu moram dodati i još jedno svoje mišljenje. Ne mogu, a ne pomisliti da li je opravdano da ono što ne ugrožava nacionalnu sigurnost ili sadrži privatne podatke uopće smije biti tajno? Po mom mišljenju ne…

Post je objavljen 25.10.2007. u 17:09 sati.