Marketing
Jedan trenutak sreće...
Jutro je...
Prohladno jesenje jutro,
umotano sivilom magle
i otužne lebdeće vlage
kao da uporno pokušava
udaljiti nam srca,
okrenuti ih okrutno na
neku drugu stranu...
Ali ne...
Ja se ne dam...
Ja se nikada ne predajem
tek tako...
Jer puno je toga
vrijednoga i lijepoga
što srca nam pokreće
i u njima pali jednu
zajedničku plamteću
buktinju tako toplih
i nježnih osjećaja...
Ja te osjećam...
Ja te tako stvarno osjećam...
Kud god da krenem
ja te vodim sa sobom,
za tebe u mislima mojim
uvijek postoji jedno
skriveno i brižljivo
čuvano mjesto...
Ti si kraljica tog
tajanstvenog kutka
moga bića...
Mekoćom svoje nježne duše
i toplinom svoga velikog srca
samo se šetaš od
nepreglednih prostranstava
moje nemirne mašte,
pa sve do treperavih čežnji
mog ludog srca za tobom...
O, kako te samo želim...
Kako te samo ugledati želim
mojim čežnjivim očima,
probuditi se barem na trenutak
i izaći iz ovog virtualnog svijeta,
otjelotvoriti strpljivo sklapan
mozaik tvoga lika,
pretvoriti na trenutak svu
nestvarnost ove mašte u
lik predivne žene što
pažnju moju privukla si
tek sa nekoliko posebnih
riječi o sebi...
Kako samo želim
nježno ti dotaknuti ruke,
privući te lagano k sebi,
osjetiti toplinu strepnji
u tvom dahu,
osjetiti tvoj miris,
doživjeti te svim čulima...
Kako samo želim
vidjeti zavodljivi osmjeh na
tvojim usnama od meda,
usnama što poljupce moje
sanjaju besanim noćima dugim...
Samo da te poljubim,
samo da doživim taj trenutak sreće,
trenutak što vrijedan je čekanja
i života cijelog...
Post je objavljen 25.10.2007. u 07:54 sati.