Već neko vrijeme razmišljam kako je nužno da uvedem neke promjene u svoj život. Pri tome naravno ne mislim na to da probam nositi haltere, da kupim novi trosjed na razvlačenje ili da kupim pak stol za ping pong, novu stolicu i ostale potrepštine ili da nađem ljubavnika, počnem svakodnevno jesti ljute papričice ili nagovorim RTL da više ne reprizira noćni program. Ne, riječ je o nekim drastičnim promjenama ali onim ugodno-drastičnim od kojih mi leptirići kruže po trbuhu, od kojih mi postane vruće.
Recimo da svoj život nisam zamišljala ovakvim kakav je on sada. Prije sam bila osoba od akcije (još uvijek sam jednim dijelom), željna izazova, ničega me nije bilo strah i bila sam spremna na sve. To valjda s godinama dolazi (nije da sam stara) pa čovjek počne opreznije pristupati nekim događajima, a ja više ne želim tu opreznost. Ono što sada želim je probuditi u sebi onu dozu mladenačke ludosti i živjeti punim plućima.
Najvažnije je riješiti se utjecaja prošlosti, jer koliko god se mi trudili živjeti „sada“, ipak je ta prošlost tu. Od nje treba iscrpiti ono najbolje i ono najpoučnije i krenuti nekim novim stazama, novim rijekama.
Trenuto mi je na pameti štošta. Između ostalog prijaviti se na natječaj za posao u drugom gradu koji je nekih 300 kilometara udaljen od mog grada. Uostalom, tko zna koji je „moj grad“? I gdje će me sve život odvesti. Ali pustolovine možemo sami stvoriti, potrebna je odlučnost, hrabrost i doza entuzijazma i sve je pred nama. Zašto želim ići u nepoznato? Previše je tu onih odgovora „zato“! Jednostavno, došlo mi je. Osjećam da to moram napraviti. Nekad je najpametnije otići i pronaći svoju sreću.
Put u nepoznato. Možda je to ono što sam zapravo i priželjkivala i sada mi se ukazala prilika, a njih ne treba tako olako propuštati.
Mislim da ću stvari spremiti u kofere, sjesti u auto, platiti cestarinu i zakurblati dalje......U novi grad!
Post je objavljen 24.10.2007. u 21:57 sati.