Marketing
Hallow(i)en Bowl III, 20. 10. 2007, Beč, Austrija
Gubimo sa 6 bodova razlike protiv Constablesa iz Beča (policajci!), 30 sekundi do kraja, protivnička momčad ima loptu i još dva down-a. Potrebna su samo 2 run-a i vrijeme će isteći i izgubit ćemo utakmicu. Počinje akcija, QB daje loptu u ruke svom recieveru na reverse i svi misle da će samo trčati s njom Gaši u susret i to će biti to, ali reciever iz neobjašnjivih razloga pokušava nespretni pass suigraču na dijagonalno suprotnoj strani terena preko svog tijela (što je inače najriskantniji pokušaj dodavanja), svi gledaju loptu koja kao da lebdi u zraku čitavu vječnost, ali ne i Žac koji radi nevjerovatni interception i neometan istrčava tih 15ak metara za touchdown! Takva sreća i oduševljenje se teško može opisati! Ipak je to bila prva službena pobjeda Zagreb Capitalsa! Svi smo uletjeli u teren i bacili se na Žaca i slavili kao da smo osvojili svjetsko prvenstvo. Ali ne! Još nije gotovo, 6 bodova od tog touchdowna nam je donijelo samo izjednačenje (13-13), bilo je potrebno zabiti i pretvaranje (postoje za 1 bod sa 5 jardi i za 2 boda sa 10 jardi)! Brzo smo dogovorili akciju koju smo vrlo često igrali i Hrvoje je snap-ao loptu i u prvih 4-5 sekundi nitko nije bio otvoren, kad sam u desnom kutu end-zone vidio Doka kako ima malo prostora. Bilo je sad ili nikad, bacio sam je malo previsoko, ali Dok skače iznad svog braniča i lovi dosta tešku loptu u stilu Randy Mossa. Opet ista scena, Dok i Žac na ramenima, slavimo, deremo se, a ljudima ništa nije jasno. Tek kad smo im objasnili da nam je to bila prva pobjeda u povijesti shvatili su.
To nam je bila druga utakmica dana, ali bila je toliko šokantna, ravno iz Hitchcockovih scenarija da sam morao sa tim započeti post.
A sad od početka..
Devetoro nas je krenulo iz Zagreba u dva auta. U jednom Hrvoje (Cute), Miho (Miho), Kristijan (Bush), Marko (Isus) i Ja (Goran), a u drugom Marko (Gašo), Neven (Dok), Toni (Toni) i Željko (Žac). Atmosfera na putu je bila u najmanju ruku opuštena, razgovor se kretao od mravojeda i liganja, pa je skrenuo u čudnom smjeru, tj. o dlakavosti (ili manjku iste) pojedinih članova ekipe, ali uvijek je ostao začinjen temama o Am. nogometu, kako u Hrvatskoj (čestitke Zagreb Thunderu na dobrom rezultatu u Crobowlu, žao mi je ko psu što ih nisam gledao) tako i u NFL-u. Nakon nekih 6 sati bili smo u Beču (bili bi i prije da nije bilo GPS-a, al to je već druga priča..) i prijavili se u hostel. Zatim smo krenuli na pre-game party u neki birc u centru Beča gdje smo dobili neku vodu začinjenu hmeljom umjesto pive (ožujsko je za njih ambrozija). Na red je došlo izvlačenje skupina međutim sustav natjecanja nitko nije shvatio do sutradan kada smo odigrali par tekmi. Ah ti austrijanci.. čak su i Kiss cover band doveli za zabavu. To spada vjerovatno u top 5 bizarnih događaja ove godine. Nakon nekog vremena bilo nam je dosta, a i Miho je počeo čudno gledat nekog tipa u Kiss make-upu pa smo se zaputili na spavanje, ipak je turnir počinjao u 9 ujutro!
Zagreb Capitalsi prije početka turnira, Miho se sakrio u pozadini
Dokaz pobjede nad Constablesima (Urconsima)
Sa nekim poteškoćama (GPS!) pronašli smo stadion na kojem se održavao turnir (neki lokalni nogometni niželigaš). Prva stvar koja nam je upala u oko je kako su svi drugi timovi (bilo ih je 11 + mi =12) dobro opremljeni; super dresovi (sponzori!!), fensi kopačke, štramplice, hlače za football, rukavice itd. Zapravo smo bili ljubomorni jer je vrijeme bilo užasno, od -2 do 0oC, snijeg, kiša i hladni vjetar a mi u kratkim hlačama i majicama s kratkim rukavima. Sve u svemu jako teški uvjeti za igru, lopte i teren su bili jako skliski. Al dobro, došli smo igrati football, a ne zanovijetati!
Prvu utakmicu smo igrali protiv Natural born flaggersa iz Stuttgarta i počeli smo vrlo dobro, odmah smo u prvom drive-u zabili touchdown (pass za Hrvoja), pretvaranje nije uspjelo. Zatim je par drive-ova dominirala obrana obje momčadi. Već je prošla sredina utakmice kad je protivnički igrač fenomenalno ulovio dugački pass u našoj end zoni uklizavajući na leđima! Pretvaranje im je uspjelo iako je sudac dosudio da nije, ali mi smo u zanosu fair-playa priznali pretvaranje i to je bilo 6:7. Napad nam je u slijedećem drive-u bio slab i par minuta prije kraja su oni imali loptu i dosta brzo su nam zabili još jedan passing touchdown (bar mislim, sad se ne mogu točno sjetit način na koji su nam zabili) sa neuspjelim pretvaranjem. Ostalo nam je manje od 2 minute za pobjedu, počeli smo odmah sa dugim passom za Mihu koji je izvrsno hvata i izlazi iz terena nakon 2-3 koraka, u tom trenu mu protivnički igrač izbija loptu iz ruke i sudac svira da je naš igrač nije imao pod kontrolom dok je izlazio izvan granice terena. Vrlo loša odluka koja je odlučila utakmicu jer nam je ostalo malo vremena i iako smo došli blizu end zone, vrijeme je isteklo i izgubili smo 13:6. Toliko o fair playu.
Bili smo jako razočarani nakon tog poraza ali onda dolazi melem na ranu i već opisana pobjeda sa početka teksta. Samo da dodam, da je ukupni rezultat bio 14:13 i da je prvi TD ulovio Gašo, a pretvaranje je ulovio Bush. To je bio jedini poraz te momčadi na cijelom turniru.
Ta pobjeda nas je jako podigla i u slijedeću tekmu protiv Fun diamondsa iz Darmstadta (prošlogodišnji pobjednici) smo krenuli potpuno nabrijani. To je bila jedna prava rapsodija u crno-bijelom (boje na dresu). Izvrsno smo odigrali i obranu i napad. Obrana je napravila 3 interceptiona ( 1 Bush, 1 Dok i 1 ja), a Bush je jedan i vratio za TD. U napadu smo imali 4 drive-a, a samo u jednom nismo zabili TD. Prva akcija nam je vjerovatno bila najbolja na turniru, pošto nam je running game bio izvrstan cijelo vrijeme koristili smo 4-5 varijacija na istu akciju što su protivnici već polako počeli shvaćati. Tako da smo se odlučili na jednu tzv. fake reverse akciju koja završi sa dodavanjem umjesto sa trčanjem sa loptom. Sve je prošlo upravo onako kako smo planirali, njihovi cornerback i safety su zapeli za udicu i slijedili igrača za kojeg su mislili da ima loptu, a u to vrijeme je Miho trčao tzv. fly pattern, odnosno trčištobržemožešporavnojcrti. Kad je safety (naše gore list, Thunderu poznati Robert Keller) shvatio što se događa i krenuo pokriti našeg recievera, bilo je prekasno, lopta mu je preletjela preko glave i ruku i sletila u Mihino naručje koji je lagano otrčao za touchdown!
Dogovaranje taktike
Osim ta dva, još smo zabili dva passing TD-a (1 Gašo i 1 Toni) i jedno pretvaranje za jedan bod (ja mislim da ga je ulovio Žac). Rezultat na kraju 25:0 i pohvale od strane Roberta i suparnika što nam zbilja puno znači.
Pobjeda nad Fun diamondsima
Slijedilo je malo odmora i zagrijavanja u svlačionici, pa slijedeća utakmica protiv Grunka Lunkasa iz Graza. Počeli smo solidno, došli do par jardi od end zone kada je lopta na jedan dobar pass ispala našem recieveru iz ruku u end zoni i ravno u ruke austrijancima. U slijedeća 2 drive-a su nam zabili TD. U tom trenutku je bilo 0:14. Jako teško smo igrali protiv njihove duboke zone koja je pass vrlo dobro branila i dopuštala nam running game ali samo na kratke distance.
Dogovaranje taktike 2
Međutim Gašo je jednim izvrsnim runom okrenuo cijelu njihovu obranu naglavačke i zabio TD, 6:14. Naš slijedeći napad je opet završio interceptionom, ponovo velika nesreća, skliska lopta se recieveru odbila visoko u zrak i opet u ruke Grunka Lunkasima koji vraćaju interception za TD. To je bio i konačni rezultat, 6:20. Sudac je imao par čudnih odluka, ali sve u svemu bili su bolji od nas.
Gašo u akciji
Zadnja tekma u skupini je bila protiv Cheeseheadganga iz Pernitza. Oni su dotada bili najlošija ekipa na turnira sa bodovnom razlikom – 85! Nisu imali motiva igrati protiv nas (?!) jer su sve dotada izgubili pa su predali i to je bio skor 30:0. Pobjede : porazi ; 3:2, bodovna razlika + 35 ; 81:46.
Tek je sad počela prava drama, Postojala je mogućnost da uđemo u polufinale, ali samo ako Constablesi izgube utakmicu protiv Dark Angelsa (bar mislim da su oni) iz Beča. Tekma je bila napeta i nažalost završila sa rezultatom 6:7, tako da je to bio kraj turnira za nas. Izvrsna vijest je bila da smo zbog dobre bodovne razlike završili turnir na 5. mjestu! Nije bilo vremena za slavlje jer se trebalo krenuti za Zagreb, a put je dug i pun prepreka (dobro nije baš, al bolje zvuči).
Ekipa poslije turnira; Slijeva na desno, stoje: Isus, Žac, Dok, Cute, Toni; kleče: Goran, Gašo, Bush
Završni dojam svih nas je da je turnir bio pun pogodak i da se možemo uzdignute glave vratiti u Hrvatsku, a za slijedeće turnire nam ne preostaje ništa nego trenirati, osmišljavati nove akcije i regrutirati nove članove. Tako da tko god želi može mi se javiti na mail pa neka dođe probati o čemu se tu govori.
Pozdrav!
Goran
ps. Slike slijede!!
Post je objavljen 22.10.2007. u 13:27 sati.