...i'm vanishing from this world, from this pain...slowly...imperceptible...
razmišljam...iz dana u dan...izgubljena...bez početka...bez kraja....
dani prolaze...prazni...neispunjeni...tužni...
katkad čujem onaj slatki glasić...prijateljski...
onaj koji me zove...onako nježno...
ali i on nestane...
i ostanem sama...
ja...i moje misli...sav strah koji držim u sebi....sva tuga...
sve neizrečene riječi...
i to boli...boli ta samoća...
"A moth into a butterfly and a lie into the sweetest truth
I'm so afraid of life
I try to call your name but I'm silanced by the fear of dying in your heart once again"
ne znam što želim...
imam sve što trebam...bar tako kažu...
prave prijatelje...one koji su uvijek tu...
podršku i ljubav u obitelji...
ali pored svega toga....nešto fali...
nešto duboko u meni....
postoji ta praznina... i samo čekam, čekam, iz dana u dan samo čekam...čekam nešto što će to popuniti...
i onda se trgnem....probudim se...i zaboravim...zaboravim na to što postoji....
zapravo, postoji li... ili je sve to samo rezultat moje mašte...
umišljam li ja ovaj život....sanjam li ga u nekom drugom životu....
ne znam...samo Bog zna...mnogi kažu da On ne postoji...da ga je stvorila ljudska potreba za osloncem...za nečim što će kriviti za ono loše...za nečim što će hvaliti za ono dobro...
"The world was on fire , no one could save me but you
It's strange what desire will make foolish people do
I'd never dreamed that I'd need somebody like you"
čudno...ali jedno ja znam... On postoji.... osjećam ga...tu je... pored mene... popunjava tu prazninu...
i sluša...samo sluša...i šuti...i bez ikakvih riječi...govori mi....i ja ga razumijem...
netko ovo ne razumije....nije mu jasno...glupo mu je....totalno bezveze..
ali meni je jasno....razumijem sve...jednostavno znam...
za ovo mogu reći da znam...bez suvišnih objašnjenja...
i sav onaj strah...još postoji...ali umijesto njega prevlada me nešto drugo... nešto toplo...
i onda osjetim sreću...onu čistu djetinju sreću...onu koja izaziva smijeh...onaj iskreni od srca....
i svijet je opet lijep...bar u mojim očima....još uvijek je tama....ali sada vidim svijetlo....ono koje me vodi....
znam...biti će još onih crnih, bolnih trenutaka...trenutaka samoće...
ali oni će proći...
(obećala sam da ću napisati post...nije ništa posebno...samo moja razmišljanja...)
i za kraj jedna jako lijepa pjesma:
Angel,
Put sad wings around me now
Protect me from this world of sin
So that we can rise again
Oh angel,
We can find our way somehow
Escaping from the world we're in
To a place where we began
And I know we'll find
A better place and piece of mind
Just tell me that it's all you want
For you and me
Angel won't you set me free
Angel,
Remember how we chased the sun
Then reaching for the stars at night
As our lives had just begun
When I close my eyes
I hear your velvet wings and cry
I'm waiting here with open arms
Oh can't you see
Angel shine your light on me
Angel we'll meet once more I'll pray
When all my sins are washed away
Hold me inside your wings and stay
Angel take me far away
Put sad wings around me now
Angel take me far away
Put sad wings around me now
So that we can rise again
Put sad wings around me now
Angel take me far away
Put sad wings around me now
So that we can rise again
Post je objavljen 20.10.2007. u 23:57 sati.