Marketing
Boje jeseni...
Ponekad tek šutnja
govori više
od tisuću riječi...
Ponekad utihnu vjetrovi
toplih južnih mora,
a valovi izgube ljepotu
pjenušavog razlijevanja
samo našim osunčanim
žalom na kome smo
maštali o sreći,
isprepletenim mislima
i osjećajima grlili
zajedničke želje
sanjajući o trenutku
u kojem bismo poletjeli
do najvećih visina neba
na krilima ljubavi...
Ipak, jesen ponekad
prerano stigne...
Ne sluteći ništa
mirisni cvjetovi
zaljubljenih boja
koji su nam svo ljeto
srca nježno milovali,
a dušu hranili
najslađim plodovima
tako stvarnih snova,
već od prvog jesenjeg
mraza što zabijeli se
vrtom naših nadanja
najednom obori svoje
šarene glavice odbacujući
latice nježnih dodira,
ostavljajući za sobom
najljepše uspomene...
Da li je to sudbina
svega što živi
na ovome svijetu...
Da li je to neminovan tok
svaga što rodi se i
životu se raduje...
Da li je uvijek tako
i mora li baš uvijek
sve završiti tako...
Tek u jesen sve postane
potpuno kristalno jasno...
Tek u jesen svakog
životnog ciklusa
sve dobije boje istine,
što sve do sada se
tajanstveno skrivaše
iza opojnog blještavila
toplog ljetnjeg sunca...
Tek sada na vrhuncu
nečeg što je obećavalo
da će se izroditi u
najljepšu životnu priču
možda postaje jasno
da sve rijeke ipak moraju
teći od izvora prema
ušću svome,
a ušće je nekad davno
već odredio netko drugi...
Ipak, jesen nije kraj svega...
Stići će i prve pahulje
da bjelinom svojom čistom
prekriju sve tužne ožiljke
bolnih rana otpalog lišća
sa stabala najvećih nadanja...
A nakon zime doći će
i novo proljeće,
novo sunce će izmamiti
snagu radosti života u
pupoljcima iz kojih
će procvjetati najljepši
mirisni cvjetovi,
donoseći nove osmjehe
na licima i nove
radosti u srcima...
Post je objavljen 19.10.2007. u 14:16 sati.