Mama me nije skužila prošli put kad sam vam napisala par riječi, pa sam i danas odlučila na brzinu i bez njenog znanja natipkati par slova.
Ja sam vam super! Imam već 3300 grama. Dok veli da sam prava pišuljica i mamu mi stalno smiruje, bodri i hvali, pa joj govori kak je ona zdrava trudnica i kak bu samnom sve u redu! I ja sam u to sigurna, a i pomogla sam oko toga koliko sam mogla. Naime, već sam se okrenula u položaj za porod i sad samo čekam da priroda napravi svoje, pa da krenemo u avanturu života! I mama se odlično osjeća, iako sad već malo teže ide po stepenicama, teže diše i stalno visi na zahodu. Vjerujem da joj je već naporno i ležat a kamoli kaj drugo, al još malo nek se strpi pa će i to proć.
I ja vam ju moram pohvalit. Iako je dobila 16 kg još uvijek ima strukić tak da ljudi opće ne kuže da je trudna sve dok se ne zagledaju u bušu. E al tu nastaju problemi, jer oni koje mama slabo pozna ili ih zna samo iz viđenja, upuštaju se u glađenje trbuha što moja mama mrzi iz dna duše! Ni meni se to ne sviđa!
Ne bi bilo fer da ne spomenem i tatu! On mi je super! Pravi je zafrkant i non stop valja neke fore, pa se mama puno smije, a meni to jako paše. Osjetim da je već nervozan i da jedva čeka da me vidi. Ma i ja jedva čekam upoznat njega, samo se nadam da njegovo pjevanje puno ljepše zvuči kad ga se ne sluša iz buše!
Mama već neko vrijeme priča da ćemo se vidjeti 17. Ne znam od kud joj ta ideja, kad je striček duktor reko da bi u našu obitelj trebala doći 30. Al ok. Pogodila je datum rođenja mojoj prvoj prijateljici, pa bi možda imalo smisla vjerovat joj i pripremiti se na taj veliki događaj. A s obzirom da je taj datum jako jako blizu, držite nam fige da se njene riječi i želje ostvare tak da se što prije riješimo bolova i muka. Da što prije dođemo domeka tati, pa da vam onda zajedno možemo napisati jedan zanimljivi post.