Marketing
Moje misli u kapima kiše...
Budeći se jutros
dok hladne kišne kapi
kao da na prozorima
ovog malog dijela
vječnog postojanja
ispisivaše jednu
tajanstvenu stranicu
mog dnevnika,
misli mi odlutaše
negdje daleko odavde...
Negdje u beskraj
svijeta i vremena
u potrazi za nekim
neuhvatljivim odgovorima...
Koje su to vrijednosti
za koje se vrijedi boriti,
što je to čemu vrijedi
posvetiti cijeli svoj život,
tko je to za koga bih
učinio baš sve...
Da li sam zapravo
ja sam
centar svog postojanja,
da li se svaka misao moja
vrti oko toga da ispunim samo
tek ove moje lude snove,
moje nedosanjane snove...
Znam i osjećam da uvijek sam
neuporedivno zadovoljniji
kad dajem sebe,
ponekad manje,
ponekad više,
ali sretan sam kad
osjetim da ne dajem
uzalud...
Najsretniji sam zapravo
kad srcem osjetim da
prepoznat jesam,
da sve što iz mene
iskrenošću zrači
u ljubav se čarobno pretvara...
A snovi moji...
kao da tu su na dohvat ruke,
i ti si tu tako blizu,
a opet tako daleko...
U istom trenutku
i usamljen jesam,
ali i nisam...
Imam te barem u mislima,
imam te i srcem te osjećam...
Još samo kada bih
trenutak taj dočekao
da obavijem te ustreptalom
toplinom svog tijela,
da osjetim kako dišeš,
da oslušnem otkucaje tvog srca,
sa usana tvojih med
poljupcima da upijam,
u očima tvojim sjaj
ljubavi da ugledam...
Bio bih sretan i presretan,
svoj san bih tada
otvorenih očiju ja sanjao s tobom...
Post je objavljen 11.10.2007. u 15:08 sati.