Kako bi moja Alex rekla "Smiješak i maši".
Ljudi vole radit drame. Ljudi vole radit drame iz ničega. Ljudi koji rade drame iz ničega ponekad neopreznog kritičara natjeraju da u teatru apsurda traži smisao. Tragedija na kraju ispada komedija, on kao režiser loš, ja kao kritičar užasna. Pre kasno sam shvatila da svoju predstavu i režijske postupke može razumijeti samo on. Ravno tjedan dana sam razmišljala o mizanscenu, scenografiji, kostimografiji, glavnim glumcima pa čak i statistima, garderobijerkama, šaptačici i inspicijentu. Nikakav smisao.
Ništa.
Nula.
Nada.
Nic.
Pokušala sam ga pitati da mi objasni bar zaplet, ali ništa. Skrivao se zagonetan, nježno-grub, nervozan. Napokon mi je rekao. Stvarno, smisla nema.
Al se bar na kraju mogu dobro nasmijati.
I njemu, i sebi, i dobrom textu, i lošoj režiji.
I još stanem u Petrin kofer. :)
Post je objavljen 09.10.2007. u 10:47 sati.