Razmišljala sam… I još uvijek to činim. U čemu ja to griješim, što je za mene tako pogubno? A onda sam shvatila – mislila sam da mi je stalo do nečega čega više nema, što više ne postoji i nikad više neće... A cijelo sam vrijeme bila u krivu jer uopće nisam žalila zbog toga, već me bilo strah ponovno se zaljubiti. Osjećala sam kao da nemam prava na to, kao da nemam više što tražiti u tom području – no bila sam u krivu. Ako razmislim malo bolje što sam sve prošla i što sam sve pretrpila kako bih našla sreću – shvaćam da sad ponovno zaslužujem šansu i priliku za pravu ljubav koju nikad nikad nisam imala. Ne govorim da sam ju našla i da ću je naći u skorije vrijeme, ali lijep je osjećaj ponovno znati da si sam sebi dao slobodu i da si se odvažio reći to samom sebi. Nema veće radosti od toga, zaista nema. I neka mi govori bilo tko što god hoće – mene više nije briga. Predugo sam bila mučenik da bih se sada vraćala na ikakve gluposti i ideje o prošlosti – sada su to samo uspomene kojih se rado sjetim, ali do kojih mi više nij stalo. Ovo je moje zbogom njemu i svemu vezanom uz njega. Ključna je riječ - NE
Post je objavljen 08.10.2007. u 13:26 sati.