Marketing
Probodi me nožem i nemoj dopustiti da ga izvadim
Zašto je tako teško pustiti bivšu ljubav, dati joj slobodu ? Zašto je tako teško dati srcu da tu bivšu ljubav pusti, a zašto je tako teško samom sebi dati mir ? Zašto je tako teško slomljenom srcu ne dopustiti da ponovno voli, da se skrasi uz nekoga novog i toj novoj osobi da šansu ? Zašto je tako teško sam sebe umiriti ?
Ponovo se nakon nekog vremena osjećam slomljenom… Ne više onako slomljenom kao u tzv. prvoj fazi prekida, kada ti razne stvari padaju na pamet, kada pokušavaš sam sa sobom izaći na čisto, kad pokušavaš sam sa sobom naći kompromis i rješenje da je sve gotovo, kad čak pomišljaš i na samoubojstvo kao rješenje svih svojih problema ? Shvatila sam da to ne bi bilo rješenje, jer bi isti postupak rezultirao samo time da bih pokušajem rješavanje svoje bijede jedino povrijedile upravo ljude do kojih mi je najviše stalo. Sada se nalazim u, nazovimo ju drugoj fazi, kad više ne znam što je zbilja, što su sjećanja, a što je realnost. Više se ne osjećam kao normalno biće koje samostalno živi i djeluje... Osjećam se poput lutke koja nema osjećaja, koja prebiva u sadašnjem svijetu, kojoj dani prolaze jedni za drugim i kojoj više ništa nikada neće biti po starom. Osjećam se ispražnjenom iznutra, ostavljenom i neshvaćenom. Ne znam više o čemu bih razmišljala niti što bih činila – sve mi je jedna velika ravna crta po kojoj nastojim hodati bez da se spotaknem o išta, no to je bezuspješno. Na toj ravnoj crti ne nalazim ništa, no nosim najveći teret kojeg bih ikad mogla nositi – slomljeno i prazno srce.
Mislim da mi se više nikada neće pružiti prilika da ponovno volim jednostavno iz tog razloga što novu priliku neću moći prepoznati, a niti prihvatiti jer mi je mnogo toga iz prošlosti ostalo neriješeno. Nikada neću znati prave razloge prekida sa prvom osobom koju sam uspjela zavoljeti na način na koji sam to oduvijek htjela i o kojem sam oduvijek sanjala. Osjećam da je moje srce bilo instrument kojeg on nije znao svirati, a ja se osjećam kao sebični mentor koji ga nije htio podučiti pravilnom načinu ljubavi. Iako znam da je on griješio, sve sam više mišljenja da sam i ja kriva što sam sve to cijelo vrijeme dopuštala i u neku ruku podupirala, iako to nije bilo ono što sam htjela i ono o čemu sam maštala.
Prepuštena sam samoj sebi. Ja sama vodim bitku sa svojim umom i sa svojim srcem. Teško sam ranjena i imam osjećaj da sam ostavljena da ležim u rupi iz koje se ne mogu maknuti. Jedino u što sam sigurna jest da se iz te rupe ne mogu izvući. Najveća želja bi mi bila da me on iz nje izvuće, no sve više i više osjećam da će to biti mjesto iz kojeg ću zauvijek izdahnuti.
Post je objavljen 07.10.2007. u 02:53 sati.