..........ma tko je rekao da to izgleda lagano????
Tempo ubitačan-tako živi studentarija....s poslom,mužem,djecom.......
Ali neće me pokolebati,nema šanse........prekrasan je osjećaj biti među tom djecom na fakultetu,toliko mladosti,toliko smjeha,radosti,veselja....
Vrate me na moje studiranje prije petnaest godina i "kusur".........Ali razlika je ogromna ući u predavaonicu kao djete s 18 godina ,stati pred profesora ili profesoricu,netko nasmijan iskreno,netko isprepadan opet iskreno....a razlika je ući u predavaonicu i vidjeti pola brucoša kako nije sigurno hoće li se dignuti da te pozdravi kao profesoricu ili ne....a druga polovica se već digla...k'o pristojna djeca.
....Dvorana A-sreća da je pokraj ulaznih vrata fakulteta pa je čovjek brzo pronađe,prvi redovi su rezervirani za nas malo starije-ionako već slabije čujemo,a i bolje da smo na prvoj liniji da obranimo mlađariju-a od sredine predavaonice pa do kraja sve puno smjeha,zadirkivanja,dobacivanja....
sve ono što nas je činilo djecom a tek u dodiru s djecom toga se sjetimo...
Godine su nam ostavile tragove u očima,produbile bore i borice,naučile nas da ne reagiramo na prvu,da pazimo kad se smijemo i kome......a ta djeca se od srca smiju...i ono što meni nikada nije palo na pamet na fax-u spremni su se prepirati s profesorom,braniti svoje stavove,diskutirati...
Gdje se to zagubilo kad sam ja odgajana?????????
U svakom slučaju oduševljavaju me ovi novi brucoši,zarazni su što se tiče optimizma a to mi odgovara....
...........sve ostalo u nastavku.......
Post je objavljen 05.10.2007. u 12:22 sati.