Marketing
Zašto su ljudi takvi?
U zadnje vrijeme svoje prave osjećaje govorila sam samo ovom blogu... Jedino tu sam bježala od svega... Neke stvare jednostavno ne možeš reći ni najboljim prijateljima jer bi te čudno gledali zbog pojedinih razmišljanja... Jedino tu se baš ni u jednom trenutku nisam morala pretvarati... I voljela sam taj osjećaj da negdje imam jedan kutak samo za sebe... Ali normalno ljudska zloba nema granice... Pogotovo zloba "mog najboljeg prijatelja" koji je bio glavni lik prvih postova na ovom blogu i s kojim sam se nakon toga pomirila jer jednostavno vrijeme liječi sve rane, pa je tako bilo izlječilo i moju ljutnju. Ali evo ga opet... Spomenula sam mu jednom u priči ovaj blog, ni ime bloga niti naslov jednog posta, samo sam rekla da imam taj svoj mali kutak i da ne znam što bi radila da netko sve ovo pročita... NIje se on ni pravio previše da ga to zanima, ali zato je poslije toga prekopao moj kompjuter, moje stvari, da nađe trag koji će ga odvesti do mog bloga... I normalno, našao ga je. Da bi mi poslije toga rekao da je sve pročitao jer ga je zanimalo! Mrzim tu stranu ljudske osobnosti, zašto si ljudi umišljaju da mogu zabadati nos gdje god žele?! Pogotovo ljudi koji se prave da su ti prijatelji. I nadam se prijatelju da i ovo čitaš( u to uopće ne sumnjam) : Rekao si mi da nije to važno, e pa samo da znaš - meni je! Nisi imao pravo to napraviti! Nisi! I tako mi se gadiš zbog toga! Ovo je bilo nešto osobno, zašto si umislio da imaš pravo i tu zaviriti. Uvijek si znao sve što si trebao znati, ali ne, ti si morao uništiti i jedinu stvar koju sam ostavila samo za sebe. Stvarno mi se gadiš... To je sve što ću ti reći....
"....Silence will never betray you..."
Post je objavljen 04.10.2007. u 22:28 sati.