Danas je blagdan anđela čuvara, ujedno i rođendan mog mužeka i mene.
Mužu želim sve najbolje što si želi, a zahvaljujem svima koji su nas se sjetili s lijepim željama.
Opet dugo ne pišem, imala bih šta, ali nemam kad.
Na novom poslu mi je super; upoznajem puno novih ljudi i pokušavam od svakoga 'uzeti' ono najbolje. Dolazim doma puno ranije i pokušavam to vrijeme kvalitetno iskoristiti. To ne znači uvijek i nešto radeći. Sad si mogu priuštiti odmor, ponekad skuhati ručak u normalno vrijeme (ako baka već nije bila aktivna po tomp pitanju, dok ja dođem doma). A moram napomenuti da sam napravila i malo ajvara-trajalo je, jer sam ga pekla. Ali se nadam da se trud isplatio.
Vrijem leti, i ponekad se pitam odlazi li negdje, nestaje, ili nasipak predodređuje za neke dolazeće životne stanice. Da, kažu, ne valja se okretati unatrag, nego ići uzdignute glave naprijed. Znači li to da prošlost treba zaboraviti? Ne, ni slučajno, samo iz nje uzeti ono najbolje i najljepše, a sve drugo pustiti da ode. Ne žaliti za nečim što smo mogli ili trebali učiniti, nego živjeti za danas. I davati (se) drugima, jer nam se to uvijek vraća.
To me vraća na blagdan anđela čuvara, kojem HVALA što je i jučer bio uz
mene! :)
Ma uvijek on uz mene, ali jučer me spasio. Nismo ni svjesni njihove prisutnosti, ali oni su tu, uvijek, ne samo kao naša sjena, već i puno više i ćešće, od ve do ve, sad i zauvijek...
Ima još puuno toga za pisati, a ja opet jedva gledam. Rodila je jedna kuma, rodila i druga, sad će uskoro i Blaža. Prekrasno i jedva čekam da ih sve vidim....
Vladina mama je bila na operaciji ciste na dojci. Sve je ok i došla je danas doma. Nije nam nikome bilo svejedno, i opet smo, po tko zna koji put shvatili, kako je život kratak i da ga treba živjeti punije, s puno više ljubavi i dobre volje..
Zato treba iskoristiti svaki trenutak za ljubaznost i lijepe riječi....
Post je objavljen 02.10.2007. u 23:53 sati.