...SVEJEDNO JE...
Dok bosi gaze mutnim rijekama
i lađe plove zastrtim nebima
i mjesec dok blijedi nad očajnim svodom
meni je zato potpuno svejedno..
I čujem vapaj iz tamnih kuta svijeta
i zli šapat iz nekog drevnog doba
i duše gore, tonu pod zemljom
meni je za to, potpuno svejedno..
Rijeci se prelamaju niz drumove grada
i vidim crnu fleku usred bijela dana
i sjena mi se gubi pod Tvojim svodom
ali meni je za to potpuno svejedno..
U san tonem, isti svijet gledam
i umirem i živim, raznosi me vjetar
pred očima tvojim s posljednjom molbom
stojim i šutim kao da je svejedno..
I osjećam krv sto bludnici liju
i shvaćam da postajem jedna od njih
i tijelom mi slutnje vriju
dok boli kujem u posljednji stih..
I Bog mi snagu šalje
da ne mrzim tebe
da u sebi trujem
zlodjelo svoje
hladnokrvno stojim i govorim još uvijek
>Živjeti ili umrijet, meni svejedno je<
Post je objavljen 27.09.2007. u 16:44 sati.