Pregled posta

Bamburi park

Polako otvaram oči i molim Boga da slika koju ću prvo ugledati ne bude nekakav ogromni pauk ili stonoga kako plazi po mom prekrivaču. Ne nije me uhvatila nikakva fobija ali mi polako počinje raditi onaj dio mozga koji me obavještava da sam u sasvim drugačijim uvjetima i krajevima nego što su oni na koje smo navikli.
Istina prilikom mojih dnevnih ili ranovečernjih šetnji nisam mogao ne primjetiti velike paukove mreže razapete između zgrada ili grmova tik koji decimetar iznad moje glave. Pauci su tek malo manji od moje šake i ulijevaju strah(opoštovanje). Isto tako i stonoge crvenih trbuha i crnih leđa dugačke su nekih 10-15 cm i brze ko munja.
Priznajem nisam ništa pio niti jeo što bi me navelo na haluciniranje.

* * *

Danas je dogovoren safari u Bamburi park - neka vrsta zoološkog vrta otvorenog tipa. Krećemo malo iza 8 sati te se brzo spremam i odlazim na doručak.
Još uvijek mi nje jasno kako ono narančasto voće koje jedem ponekad bude odličnog okusa, a ponekad opet bude gorkasto. Valjda je stvar u tome da je jedno zrelo, a drugo baš i ne !? (Uskoro ću saznati razliku između manga i papaye) .
Susrećem svoje poznanike Slovake te im velim kuda idem. U čudu me gledaju pa kak njih nitko ne zove nikuda. Nakon što sam im razjasnio da se za safarije trebaju predbilježiti upalila im se lampica. Pa oni samo tulumare i do recepcije nisu stigli od prvog dana. Obećaju si da hoće, odmah poslije doručka.
Hm dakle tulumare.... vidiš, vidiš....

Ispred zebrastog busa skupila se grupica od nekih 30-tak ljudi i još se samo čeka vozač i pratnja (vodič). Uskoro evo i njih te se polako možemo utrpati u bus i krenuti. Vele voziti ćemo se nekih 15-tak minuta. Znači ne idemo predaleko. Za prvi safari !

* * *

Na ulazu nas dočekuje manager ZOO-a te nam uz nekakvu govoranciju i povijesne podatke zaželi zanimljivo razgledanje.
Moram priznati da su prvi dojmovi, makar i u ZOO-u, poprilično uzbuđujući. Sa lokalnih obronaka gledaju nas majmunske obitelji, jezerca pokraj kojih prolazimo su prepuna riba te mladih krokodila. Upozoravaju nas da su veliki krokodili uglavnom u osiguranim rostorima no ponekad se dogodi da neki mališa bude dobro skriven dulje vrijeme pa se pokaže tek kad više i nije mališa, a to za turiste može biti "preuzbudljivo".
Toplo se nadam da se danas niti jednome takve egzibicije neće dati raditi.

Bamburi - recepcija


Jezerce


Cijeli ZOO je koncipiran tako da je polazišna točka ustvari i krajnja točka započete rute. Znači vrtimo se ukrug. Zbroje gubitke. Pa u novo razgledavanje.
"Prvo ćemo do......"
Tek što je zaustio, grupa je pohitala prema nekakvom kamenu... kad bolje pogledam pa to se kreće, istina polako no ipak se kreće.
Vodič vidjevši kud vjetar puše odmah mijenja ploču te nas, kao da mu je to i bila prvotna ideja, vodi do tratine gdje pasu kornjače sa Galapagosa. Pa sad otkuda te životinje u ovom kraju svijeta ?
"Poklon" - veli - "udomačile su se i evo služe im kao kosilice za travu."
Pojedu taman toliko da kad obiđu sve travnate površine u ZOO-u ona prva već ima novoniklu travicu.
Dobra ideja - dok imaš trave. Par nadobudnih pokušava rukama zaustaviti Kornija Kornjaču u idućem koraku. Mislim da je ova pomislila da je komarac pa se nije niti obazirala. Stvarno impresivna životinja visinom skoro do mog pasa ,mirnog pogleda jer prirodnih neprijatelja nema jedino joj valja čekati da prođe vijek od kojih 80-150 godina.

Kornjače sa Galapagosa


"Ajde djeco dobro, dosta ste se naigrali" - stvarno mi je ponekad izgledalo kao da sam otišao na vrtičku ekskurziju jer pojedinci nemaju onu osovnu kulturu ophođenja prema životinjama. I tako polako ostavljamo kornjače da se oporave od šoka i nastave sa košnjom.

* * *

Iduća postaja je farma krokodila, no prije ćemo navratiti do gmazova druge vrste. Onih zelenih, crnih i mrežastih. Moram priznati da me trnci prođoše u više navrata, mada su zmije bile iza stakla ili žice, iskonski strah je bio jači. Dobro nisam baš pobjegao, ali želja za izlaskom iz tog okruženja je bila prisutna cijelo vrijeme. Za kraj pogledao sam si nekakve male crne kornjačice i mislio se oporaviti od šoka kad tamo u istom bazenu , skoro poljubih ogromnog guštera. Mislim od kojih metar duljine, crno sive kože. Za danas dosta. Ako su sve životinje ovako znatiželjne ne mičem se od puteljka kojim hodamo.

Vidim grupa se okuplja oko nekog zidića te se naginje ne bi li vidjela.... hooop i eto me opet ... na zidiću.
Ovi mi se ne čine tako opasni,a i udaljenost je pristojna. Objašnjava nam vodič da večina ovih (beba krokodila) završi u restoranima i kožarskim obrtima. Na trenutak pomislih kakva će lijepa torbica, cipele ili remen ispasti od ovog bijeloga, a onda se posramih same pomisli da će to nevino stvorenje, kojega preci hodaju kuglom zemaljskom milijune godina prije nego su moji uopće skužili da se mogu spustiti sa drveta i krenuti dvonoške, završiti tako okrutno.

Albino krokodil


No da me nebi crne misli držale predugo krenusmo prema dijelu gdje su mame i tate ovih mališana. Pogled na njih i njih prema nama dao mi zaključiti da smo trenutno mi u maloj prednosti no ipak nemamo pravo ubijati ih radi mode. Radi hrane, ne znam, koliko čovjek može biti gladan i što bi napravio da se nahrani.

Ko to mene g'eda, g'eda


* * *

Dobro dosta gmazova za jedan dan. Ajmo se malo osvježiti i odmoriti, slegnuti dojmove pa u zadnji krug sa novim gumama i punim tankom.
Otići ćemo još do prostora sa žirafama te bivolima i Eland antilopama.
Na nekih pet metara gledamo se sa bivolom od kojih tonu i pol i pitamo se Pa kaj su ovi poludili, pa tu uopće nema ograde.
Da ne bi živjeli u strahu predugo vodič nam pokazuje žice skrivene u travi te objašnjava da su pod naponom i da su bivoli itekako svjesni da to "buba".
Antilope nisu ni otprilike tako opasne, te ih naoružani samopouzdanjem od prije par minuta, razgledavasmo sa svih strana.
Za kraj žirafe. Male, velike, srednje i kakve ti srce želi. Predivne velike crne oči, dugački ljepljivi jezici i leopardovski prošarano krzno. Djeluju terapeutski nakon svega proživljenoga prije tijekom dana.

Hranjenje žirafa


Još jedan osvrt prema vrtu i vraćamo se prema autobusu. Bio je ovo i više nego zanimljiv safari iako oni pravi, u divljini, tek slijede.

Paapaa, Bamburi


* * *

Ručak nas već čeka, istina malo kasniji no gladan sam tak' da me baš briga dali mi hladno predjelo sa sirovim voćem i povrćem. Nahodali smo se ovoga jutra tako da je najbolja ideja otići se malo odmoriti pa na kupanje nakon toga. A i vidio sam da ima još jedan izlaz - odnosno ulaz pa ću i tamo prošnjofati. Sad me pauci i stonoge više ne mogu zastrašiti. Sad sam pravi safari ovisnik.

U sobi me, valjda od dovoljno kisika u mom mozgu, spopala ideja da vidim ono pismo koje je poslano uz poklon te si raspalim šamarčinu da se čuje do izvan grebena. Lijepo piše za Karla i njegovog prijatelja. Marku nema niti traga.
Sutra ću reči Kassimu, pa onda opet u potragu.

* * *

Da mi dan ne bi završio negativnošću odoh u šetnju i na samom izlasku iz resorta upoznam se sa Kadengeom - mladićem koji sanja da će otvoriti vlastiti restoran te njegovim prijateljem Otienom - koji pristaje biti moj privatni swahili učitelj.
"Pa kad možemo početi ?" - pitah
"Odmah" - "ako hoćeš"
"Odoh po teku i olovku" - "tu se nadjemo za pola sata!?"
Otrčavši, doslovno, pomislim ej pa stvarno te krenulo. Uletim u sobu zgrabih pribor za pisanje i fotić.
OK. rekli smo za pola sata.

* * *

Ponekad pola sata izgleda kao vjećnost. Danas ću svoj swahili unaprijediti 500 %.
Sjedosmo na drvo pored budućeg restorana i počesmo. Mrak se polako spuštao (cca 18 h) stranice su se punile ko od šale. Kad su se prsti več polako počeli grčiti pridružuje nam se Alphonse - seoski učitelj (Otienov brat) te me naivno pita bih li želio sa njime posjetiti njihovu školu u Shanzuu.
"Može ali sutra idem na ručak kod Kassima, pa ako može prekosutra ?"
"Dogovoreno"

Otieno i Kadenge


Polako moj posjet Africi počinje dobijati konture, žalim one jadnike koji vjeruju da je van resorta opasno, ali njihov izbor je njihov izbor - a moj ..... hm.

Post je objavljen 23.09.2007. u 10:58 sati.