Poslin obida san se ošla baciti u more. Poša i moj Keko. Taj se ni kupa, ako ni 26 u moru. Bacin se ja i rečem mu: Dojdi jubavi, teplo je.
Krene on i odma se usere. Đava te odnija, tebe i teplo je - on če.
Ma Keko moj, zač, mi ne bismo, dikod bacili picigin. I mi jemamo kašjune u malo misto. I ka da treniram počmen se bacakat put Keka, a on dršče u more i ošervaje se: manje češ ti meni lokat, alkokol! Za koji san te kurac čuva od onega Rusa, bija bi već porebambija i bacija te u Bročki kanal, pa ti plivaj doma. Mislin se ja, samo se ti tješi i pogledam na zaslon mobitela: YA Vas l'ubl'u! 365a poruka, saki dan jedna, da ga se zapametim. E moj Jurij Fjodorov, več bi ja davno napustila ovo misto, ali di ču nači vaki teatar, vake mone, vake pizdarije, vaku zdravu spizu, a zatrovan narod.
Puno mi je bila napeta situacija ove dane, ma bila san ka političar, malo š jednom stranom, malo š drugom stranom. Malo popij kave pod murvu, malo pod šipak. A ča pop jema limune, take još nisam vidila. Volike i pokažem rukom. Bacim pogled desno, ono pop raskoračio oči, zblenuo se i brže bolje se zlamenujei i stavi iza leđa dva prsta i prikriži (tira sotonu).
Moš me jebat !- rečem popu, ove dane radin limunicu,a zna se, ča u limunicu gre! E!
Sta Antiša lajat, Ljube ga priskače ka kozlina, nasta strka. Ljube trči za Điđijevim pasićem, mačić od Desne trči za pasičem, Antiša trči za mačičem. I sve kroža moj vrtal. A jebate, da nije kroza moj vrta bila bi idila. A di vo jema. Ljudi gledajte i učite se! Gledajte kako se životinje slažu! I maške i pasi, i veliko i malo, svi razgovaradu. Sram vas bilo! Nasta tajac, u malo misto. Čujen u niki tren di Điđi bojna pusti kučerin, jerbo je kuva kavu. I odzvoni mali kučerin, ka malo zvono upozorenja, ka da je niko umra, gospe moja.
Ja mislin da je problem u temen, ča je uvik vlada antagonizam među dvi strane u kuču. Desna strana je bila religiozna, a Liva strana kuče je bila u partizane. I od drugog svitskog rata na ovamo, se nisu trpili i tako je ostalo, do dan danas. Jedno krilo kuče uvik đelozo, na drugo. Ovi su cinkali ove da idu u crikvu, a sad su se niki od njiovih predaka krstili, za nefalit. Uvik svađa, ovo je moj cimpreš, nesmiš prolazit pod ponistru, ovo je moja šupa, ovo je moj dida sadija..... Joke če.
Ovo je moja pizda materina .... – ja ču.
Ma Gornja meni i liči na partizanku da ti iskreno rečem. Ima mote, male brzinske strelovite akcije, bez municije onesposobljuje neprijatelja, polije sičem vode, oladi ga, odvrne cvit u najlipšom cvatu, pukne vratima, kad najsladje spavaš, prišulja se neprijateljskim vratima špijunira, šalje šifrirane poruke ovoj Od isprid, jerbo nima struje, pa nima telefona. Ova Od isprid ode ka slučajno do Desne, i tako sidi do večeri, kad pritresu sve i svakoga, ova Desna, ode do Live, ova ode do drugog mista itd... vrti se vijest napuvana ka mišina od crknute beštije.
A čekaj! Jemamo golube pismonoše od Joškota - Điđi če.
Je jemaju, ma oni su druga bojna. Strani dušmani. Vidiš koja je to konspiracija - ja ču.
A da je zovemo Mata Hari? - Od ispod če.
Ma brava! – svi u glas.
A zatooooo ona, ka pere portun saki dan - Donja če zapanjeno,
Jesi berlava, ne pere, špijunira!- ja ču. Svi se nasmiju znakovito.