Ljeto, 1096.g.
Dok su barunske vojske, predvođene francuskim i flandrijskim vitezovima (Godfrid i njegova braća), kročile do Konstantinopola kako bi tobože pomogle Alekseju Komnenu u obrani protiv Turaka, u Svetom Rimskom Carstvu došlo je do stravičnih događaja.
"Sada je došao čas da poslušamo Svetog Oca i krenemo spasiti ovu Zemlju od nevjernika. Neka se pokaju i preobrate ili neka pate u ognju!", vikao je Emihon, rajnski osiromašeni grof. Njegova meta bili su Židovi, a vojska skupina pristaša Petra Pustinjaka.
"Misliš li da je ovo pametno? Papa bi se mogao naljutiti.", reče Volkmar, Emihonova desna ruka.
"Nikako. Kada je Urban pozivao na rat, rekao je da se moramo boriti protiv nevjernika. Nije rekao protiv Muslimana. I židovi su nevjernici. Petar nam je pričao o tome. Tko god se riješi Židova iz Carstva postat će vladar! To mu je Isus rekao.", reče Emihon.
"Ne pričaj gluposti. Time plaši puk, a ne mene. Ja znam bolje. Pred bankrotom si, a Židovi su jako imućni. Mirišiš mi na pljačku!", Volkmar će.
"Kao da si ti u boljem stanju. Ni novčića na računu nemaš. Zato šuti i pođi u bogatstvo.", reče Emihon i pošalje vojsku na Židovske kuće.
Vatikan
"Prokletnik! Šta mi vrijedi ubijanje Židova? Želim sve snage na Jeruzalem! Pošalji po Emihona i spali ga kao heretika!", derao se Urban i kazivao upute preferatiju Rajneru.
"Na zapovjed, Vaša Svetosti."
Tesalonika
"Tu ćemo se odmoriti i nastaviti ujutro. Uskoro bi trebali stići u Konstantinopol.", reče Baldwin.
"Ali gubimo vrijeme. Ostali će stići prije.", reče Eustah.
"Bez brige. Dok ste se vi tu prepirali ja sam se nagodio s bizantskim diplomatom. Aleksej će čekati dok mi ne dođemo.", lukavo se nasmiješi Baldwin.
"A skojim si novcima to platio!?", upita Eustah.
"Našim zadnjim."
"Krasno! Sad nam SVE ovisi o našem pohodu. Ako ne uspijemo osvojiti Svetu Zemlju gotovi smo!"
"Vjeruj u nas i u sebe! Uspjet ćemo!", i trojca braće ispiju vino.
Njemačka
Mainz, Cologne, Trier i Metz su pusti. Ali puni krvi. Emihon je ovdje već protutnjao židovskim kućama i pokrao ih u "Božje ime". Kada je došao do Wormsa zastao je. Otpor ovdje bijaše jak. Židovi su se ujedinili u dobru vojsku, no Emihonovi fanatici vođeni Petrovim riječima bili su pretvrd orah. Pobijeno je osamsto Židova. Oplajčkani, sliovani i poniženi. Emihon je još neko vrijeme pustošio mađarska sela, a onda se vratio u svoju pokrajnu. No ono što ga je tamo čekalo bilo je nazamislivo.
"Molim? Gdje su sve moje stvari?! Moja obitelj?", vrištao je Emihon pred praznim dvorom.
"Hihihi.", iz sjene izađe Rajner, Urbanova desna ruka. "Budalo, zar si mislio da možeš prevariti Boga i ne otići u Jeruzalem? Tvoja obitelj je u zatočeništvu, a stvari su odnesene u Vatikan." Iza zastora izađe 5 inkvizitora. "Emihone, daj meni ono što si osvojio pustošeći židovske kuće i podarit ćemo ti oprost i život."
"Ali kako ću onda ja živjeti?", zajeca Emihon.
"Kao seljak. Hahaha!", nasmije se Rajner.
Emihon je prihvatio ponudu, a on i njegova obitelj živjeli su do kraja života u bijedi i oskudju.
Post je objavljen 21.09.2007. u 12:03 sati.