Marketing
Neizdržljivi trenuci u životu
Ne znam, al otkad je počela škola u takvoj sam depri da sam neki dan jedino riješenje našla u žiletu...
No dobro ipak sam još s vama jer sam se sjetila kako ipak imam razloga za život...
A to su moje 3 najfrendice koje ne bih mijenjala ni zašto na svijetu, mama, tata i muzika.
Ne zaista čim sam pomislila kak ću sad morat još trpit profesore, nezrele suučenice, nemam dečka a trenutno mi ni ne treba, ne da mi se učit... I jednostavno me obuzeo osjećaj neke nepodnošljive nelagode u srcu... Takve nelagode kao da skrivaš neku duboku tajnu koju bi najrađe vrišteći otkrio a znaš da ne smiješ jer će te svijet gledati sasvim drugim očima... Jednostavno sam pomislila kak bi bilo sjajno odvojiti se od stvarnog svijeta... Barem na tren... I pomislih, lako je, samo treba kratak rez poprečno zapešća, izdržat minutu boli, i gotovo je... Zauvijek... Ali ne mogu... Jednostavno ne ide... Zato sam jako odsutna u zadnje vrijeme. Svi me moraju neš pitat dvaput jer ih opće ne slušam. U svom sam svijetu. Razmišljam kako bi bilo da me nema... Tko bi uopće došao na moj sprovod osim mame i tate... I sigurna sam da bi neki čak i bili zadovoljni... Ne znam... Ali ništa me više ne veseli... Smijem se a iznutra plačem... Nisam emo, nisam! Ali ipak me zadesio taj tren u životu... Prije sam, sjećam se, bila uvijek optimistična ali evo, palo sve u vodu... Zato nisam dugo pisala post... Evo vam razloga... Više ne vidim izlaz... Ne znam koliko ću izdržati...
Post je objavljen 16.09.2007. u 17:38 sati.