Uvijek sam se pitala što ljudi vide u tim muškarcima koji se prave da sve rade u ime pravde i -nekog-tamo-boga-...
Mislim, kome se da slušati o tome u ime Bahamuta ovo, u ime Bahamuta ono...
Skoro da sam očekivala da će reći 'u ime Bahamuta, zagrlit ću te' prije nego što je to napravio.
Ali nije.
No dobro. Što htjedoh reći... da... nije mi bilo jasno što vide u takvim muškarcima, i sad mi je jasno.
Mora da im Bahamut daje neke tajne u vezi zavođenja, jer meni se čini kao da se oko mene vrti neka gadna ljubavna magija. Samo što ju nikako ne mogu dešifrirati, jer ju ne vidim. Da bar imam sa sobom knjige...
Arathorn svako malo napomene da nismo u svome svijetu. Kao da ne znam.
Iako mi je baš lijepo tu... Ovdje nitko ne zna kako koristiti magiju, svi se čudom čude kad pomičem stvari bez da ih dodirujem... Neki se mršte kao da se bavim crnom magijom...neki me mole da ih naučim.
Neki dan mi je došao neki klinac i rekao da su osnovali neki fanklub. Pitala sam što je to, i rekao je da su tamo svi oni koji žele biti kao ja.
KAO JA??
Tko bi to htio? Među najgorim učenicima na Neviđenom Učilištu, pala pod čini smeđe magije koja se svladava na prvoj godini, prosula zadnju zalihu magičnog pudera i vidi mi se odvratan prišt posred obraza, ne mogu smisliti kako da se vratim kući, i uz sve to, mislim da mi se klima zub otkako sam se spotaknula o onaj puder.
Neki od tih ljudi iz tog Fakluba su mi dolazili i iznosili neke svoje teorije, i po onome što sam shvatila, oni misle da smo mi propali kroz nebo i da smo s nekog kamena koji pluta kroz nešto što je svuda oko nas.
Nisu mi jasni i sve me više plaše.
Kakva je to uopće riječ, faklub??
I onda mi je, pred kraj dana, prišla neka starija žena i rekla da netko želi razgovarati samnom i mojim 'prijateljem'.
Zamalo sam joj odgovorila na to, ali nisam.
Ipak je stara.
A ja neću pisati u svoj dnevnik zašto mi nije prijatelj. Ipak ovo čitaju bogovi, a bogovi ionako znaju što radimo. Pa ne moram koristiti te riječi ovdje. Jel' tako? Tako je.
Moram se što prije vratiti u Ankh i kupiti novu odjeću.
Ova smrdi po psima i travi i... khm... neću pisati po čemu još, bogovi i ja znamo.
Mislim da ću poludjeti ovdje. Sve stoji, grupe ljudi dolaze i odlaze, nigdje eksplozija magičnog naboja, nitko ne vrišti jer mu je netko teleportirao prste u susjednu sobu, nitko ne hoda po poljima tražeći tajnu začarane livade...
Što je s ovim ljudima?
Tako su dosadni.
Post je objavljen 15.09.2007. u 01:03 sati.