:)))))))))))))) Puseki uzduž i poprijeko! Ne moram vam ni pisati kako znam vrlo dobro sve što mi govorite jer ste mi ponovili to barem deset puta do sada... Sreća moja što se ja riješim ovakvih stanja većinom preko noći (doslovno), tako da no permanent damage. Al svejedno dosađujem i Bogu i narodu ovim cviljenjem... No, usporedite si to s vašim PMS-om (barem ženski dio publike) i kada se prežderavate sladoleda/čokolade/biločega i najradije bi zadavile čitav svijet... Na kraju ipak prođe, poslije vam je žao što ste se tako ponašale i sramite se, no srećom su vam prijatelji navikli pa već znaju kako s vama izaći na kraj... Eto tako nekako:)))
To je ujedno i jedan od razloga zašto se ne bavim poezijom. Pokušao sam samo dvaput u životu. Prvi put, kada sam bio negdje u osnovnoj, imao sam čak i svoju internu zbirku temeljenu većinom na unakrsnim rimama i stravično djetinjom tematikom (što se može i očekivati ako ste dijete) koja je postajala sve očajnija i očajnija kako su pjesme nastajale. Brzo me je prošlo kada mi je ponestalo rime :)
Drugi put bilo je negdje prije malo manje od godinu dana kada je Miško osnovao svoj famozni noname bend. Trebalo čovjeku materijala pa smo se Irena i ja ponudili da nešto napišemo. Pa, Irena je, za razliku od mene, bila veoma plodna i njeni liriksi su doživjeli aranžman i nekoliko parcijalnih izvedbi. Šteta što stvar nije zaživjela jer je bila umnogome dobra. A moje pisanje tekstova zamrlo je brzinom propadanja benda (što će reći dobro poznata brzina šepave svjetlosti). Ona jedna jedina stvar koja je nastala na ovoj tastaturi sada nosi oznaku „Nije za mlađe od 35“. Sam sam se sebi iznenadio koliko crne motive mogu izvaditi iz svog skrušenog uma, uistinu. A poslije sam shvatio kako je to bila samo posljedica slušanja Nightwisha i Within Temptationa. No vrlo malo ljudi je upućeno u činjenicu da je nastao i još jedan tekst koji nije vidio svoju print verziju, ne. Dapače i sam autor ga se boji otvoriti. Pisan je materinjim i veoma je suicidalnog karaktera. Uvjeravati vas da nemam takve porive sada je besmisleno otkada sam Ulfuzici priznao da mi dođe da se zafrljačim s 18. kata samo da osjetim taj adrenalin prilikom pada... Od čvrste nakane me, pak, dijeli neželjenje osjećaja asfalta kako prodire u moje unutarnje organe. Pa ćemo ostati samo na mašti... :))))
Veoma ćete htjeti znati da sam i promijenio trenutnu playlistu, dakle nije na repeatu ona jučerašnja nego si ispirem mozak dance-techno kombinacijom s tako slatkasto ružičastim stihovima da mi opet dođe da testiram svoj adrenalin... Srećom, neću, jer moji dolaze u nedjelju pa ih moram dočekat nerastresen i u jednom komadu.
Jedna.... ne, PET divnih stvari koje su se jučer dogodile veoma su mi uljepšale dosadašnje bivanje i održavale su me na životu dok se on jučer bunio što postoji. Ako se možete sjetiti onog posta (arhiva mi ne fercera inače bi okinuo link) s mojim usnama na njegovom području koje inače ne pokazuje javnosti, pretpostavit ćete što? E ne to. Dakle, ovaj put je moj dragi, tako narajcan i pun... well... nečega, skakao po meni dok sam ja ležao na krevetu i pokušavao riješiti tvrdoglavi redoks. A budući da je postajao sve tvrđi i vrući, i budući da je Myrtus sjedila na kauču i sablažnjeno promatrala što izabranik srca njena čini, prešao je dragi na realizaciju i vraćanje duga s podizanjem...uloga. Pa me je polako otkrivao i nježno podizao majicu dok sam ja molio magnezij da mi otkrije svoj oksidacijski broj. U trenutku kada sam osjetio usne na leđima, magnezij je priznao... Kako se dragi spuštao prema dolje, rastao je oksidacijski broj i element je zadovoljno otpuštao dijelove. Na kraju pete runde, negdje debelo ispod trtice, magnezij je primio ono što ga ZASLUŽENO ide!!! Da, uvalio me u dugove; dugujem četiri oralne replike ali ove će se ticati prednjih naboja...
No da ne pomisle ljudi kako je nešto antićudoredno zbivalo se pred očima jedne dame, samo napominjem kako je dotična dama gotovo pa Medu priuštila revanš, za inat svom dragom. Nije da bi Medo imao išta protiv da i Myrtus dovodi u pitanje oksidacijski broj ali... treba znati kada je orbitala popunjena! Ali Medo se iznenadio kada je otkrio koliko su te decentne, sramežljive cure zapravo sramežljive. Sjećate se samo Ulfuz koja je pala u ekstazu kada se Medo dotakao Miška? A sada je Myrtus jedva čekala kada će Miško napraviti sljedeći korak na Medu! Pa mislim ono! A sve neke dobrice...
Medo se nastavlja držati proze....
Post je objavljen 14.09.2007. u 18:13 sati.