Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/amladostjeludost

Marketing

ej svima..evo mene nakon mal duze vremena..al dobro nikom nisam i tak falila pa eto...nea me jel mi se jednostavno vise neda ic na net a i komp me nes jebe pa tak da se sve to skupilo..a i jednostavno neam neku inspiraciju za ovaj blog jednostavno mi ga se vise neda imat ..pisat cu postove tak kad se sjetim..e pa sve one koje zanima jel ima nes novo pa ima svega al sto nam je svima zajednicko pocela je glupa skola al dobro ima to i svojih dobrih strana jel nije tako ..obrazujemo se,onda odmori i tak...da nepricam puno o skoli ,u subotu je kod nas bio kirvaj bilo je ok neki su ostali u visnjevcu a ja i ovi neki smo isli van,neki su se prebili mislim nije da sad ciljam neg ono hahah.. e da i sad bas kontam da nisam spomenila tu jednu jako dragu osobu ..luku za sve one koji neznaju to vam je moj decko jos mal nam je 4 mj..i super mi je s njim al da vam ja sad tu bas nepisem previse o tom jel mi jednostavno nema smisla pisat sad o mojim dogadajima u vezi na blogu i da nepisem jos puno jel bi mi se komp mogo ugasitburninmad zato cu ovaj post privodit kraju pa ev vam jedna slatka pjesmica koju sam nasla

Tebi
Rekli su mi da ne postoji sreca,
tek negdje malo, gdje ja necu biti.
Rekli su mi da i onu nadu sto skrivam u sebi
trebam duboko u sebi od svih drugih skriti.
Rekli su mi da nece biti bolje,
da pustim suze i zivot da boli.
Rekli su mi da uvijek te povrijedi
i onaj za koga mislis da te najvise voli.
Rekli su mi da moram pustiti vrijeme
da odnese uspomene i sve lijepe dane.
Rekli su mi i priznajem, izgubila sam nadu,
pustila sam zivot i vjeru da stane.
Rekli su mi da mi nece nitko pruziti ruku
i da se moram sama boriti za sebe.
Rekli su mi da je osmjeh nesto sasvim daleko...
A ja sam onda upoznala tebe.
Donio si srecu na ispruzenim rukama
i spustio na mene svoja mirna krila.
Pruzio mi ruku i poveo me daleko,
tamo gdje jos nikad prije nisam bila.
Dao si mi nadu kad je nije bilo,
izmislio nacin samo da se smijem.
Izbrisao ovu tugu sa mog lica
i ovaj lazni osmjeh iza kog se krijem.
Rekao si rijeci koje nisam cula,
gledala sam nebo i sunce kroz tvoje oci.
Pustio si vrijeme da mi te donese
i mir u moj zivot pustio da kroci.
Rekli su mi da je sreca negdje jako daleko,
ali ja ju s tobom osjetim u ruci.
Sad znam da je ono sto nisam prije imala
bas ovdje, kraj tebe, u tvojoj mirnoj luci.
Stavio si osmjeh na moje usne,
zagrlio me cvrsto i vidjela sam to...
Tvoj pogled i osmjeh...toliko stvarni...
Rekli su mi da necu, ali vjerujem ponovo.

...qu$@....bye


Post je objavljen 13.09.2007. u 21:29 sati.