Marketing
...kad shvatiš da je previše...
...u zadnje vrijeme nisam zadovoljna svojim životom...nimalo...
Nisam zadovoljna onim kako se osijećam i treba mi promjena...
Ležim sinoć u krevetu, zurim u plafon i pokušavam se riješiti te gomile misli koja mi neda spavati...
...joj, da se bar mogu pokriti pokrivačem po glavi i prespavati sve ovo, probuditi u nekom sretnijem izdanju, sretnijem vremenu...
Ali ništa od toga...
Ipak moram ostati ovdje, u toplome krevetu koji grije samo tijelo dok iznutra još uvijek izjeda hladnoća...
...JA ZASLUŽUJEM BOLJE OD TOGA....
Zaslužujem bolje od statičnog, monotonog života...
Nikada nikoga nisam namjerno povrijedila, nikada se ni sa kim nisam posvađala, uvijek sam samo odlazila u tišini...
Nikada nisam mislila da je moje mišljenje najbolje pa sam ga često držala unutar sebe...
Nikada nisam bila glasna niti željela biti u centru pažnje...
Uvijek mi je bilo stalo do drugih...
I zato mi nije smetalo što sam im rame za plakanje, upravo suprotno, bilo mi je drago zbog toga...
Nije mi smetalo što me zovu kad im nešto treba, jer sam željela pomoći i volim se osijećati korisno...
Nikada mi nije bilo teško davati dio sebe drugima...
Uvijek sam ja bila ta koja je poticala kontakte, koja je slala poruke, koja je nudila pomoć...
I puno su me puta povrijedili, a ja sam im opraštala jer sam uvjeravala samu sebe da nije bilo namjerno...
I prebolila sam puno toga, a da nitko nije ni primjetio...
Zato su mislili da sam jaka, da sam osoba koju ništa ne može uzdrmati...cura čvrstog karaktera...pa su prestali toliko brinuti oko toga hoće li me ili neće povrijediti, jer "razumjet će ona to"...
Shvatila sam da su mi drugi uvijek bili važniji od mene same, da sam o sebi uvijek najmanje brinula...
E pa dosta je bilo toga...
Ja zaslužujem bolje od toga...
I zato ću sada malo brinuti o sebi...toliko si dugujem...jer s ovakvim životom više nisam zadovoljna...
Ne želim uvijek biti nečiji otirač, ne želim patiti za ljudima koji me samo iskorištavaju, ne želim da me zovu samo kad im nešto treba...
Jer i ja imam potrebe...
I ja želim da me povremeno netko pita kako sam, da me pozove na kavu jer me želi vidjeti a ne zato jer treba uslugu...
I zato okrećem novu stranicu...
To ne znači da ću odsad gledati samo sebe, ne...jer nemogu biti takva...
Uvijek ću biti sretna ako mogu pomoći, uvijek ću imati vremena ako me netko treba, uvijek ću dati savjet ako ga netko želi...
...ali neću patiti za ljudima koji me ne zaslužuju...jer to dugujem sebi...
...ja samo tražim da mi se vrati barem četvrtina onog što ja dajem od sebe...a znam da mogu dati puno...
...najčešće je i jedno obično HVALA dovoljno...
...she is a supergirl and supergirls dont cry...
...by La Rosa Negra...
Post je objavljen 06.09.2007. u 09:51 sati.