Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/tearsinheaven221

Marketing

"Zbogom, volim te... bile su moje poslijednje misli"


Pričala sam sa Edwardom jučer. Ozbiljno. Edward Cullen je sjedio nasuprot mene na trošnom stolcu mog balkona. Gorjela je svijeća, pušila sam a on se smješkao mučen odrazom svijeće na stolu. Gledala sam ga tako neko vrijeme, naravno, u knjizi koju sam držala u svojoj ruci sadražavale su se njegove riječi i nisam htjela ni pisnuti. Bojala sam se da se ta moja obmana ne izgubi. Trenutno se derao na Bellu jer je odlučila postati što i on. Naravno bio je tamo i Emmet i Alice i Rosalie i Jasper kao i Carlisle i Esme. Imala sam lijepo društvo jučer. Dugo sam držala poslijednju stranicu otvorenu, bojala sam se dugo da to moje društvo nestane. Dugo sam gledala u svijeću i plamen koji se borio sa vjetrom a onda je Edward bez riječi nestao. Knjiga se zatvorila, a ja sam tužno, sa pokojom suzom u oku gledala u prazan stolac

Otvorila sam dnevnik i nekoliko privatnih misli zapisala koje odavno osjećam:

" Strašno se užasavam običnog i prosječnog života: Muža i dvoje djece sa 35 godina, posla i starenja. Možda jednom u to vrijeme postanem Spiderman ili se pridružim Cullenovima, makar dobro znam da moj Edward više nije moj, a od njega jednostavno niti jedan dečko nije dovoljno dobar. Novac koji čuvam za onaj dan kada ću ili pobjeći odavde ili kupiti gitaru u najboljem slučaju sve je više rastao... Zapalila sam ponovno još jednu cigaretu, prestala sam doduše brojati koja je to u nizu već bila i osjetila sam laganu mučninu u želucu. Iza mene svirao je Parni valjak sa riječima: Ne pitaj me noćas ništa, pusti me da šutim, ja noćas trebam mir. Stare rane opet peku, moje bitke dalje teku... "

Pitam se postoji li stvarno pauk koji me može učiniti Spidermanom, ili vampir koji me može odvesti do Cullenovih ili možda mutiram pa se pridružim X-manu. Više manje ne prihvaćam činjenicu da ću biti samo lice u gomili; lakše mi je sanjariti i halucinirati da bi Edward ikada pričao samnom znala ja ili ne što on zapravo je. Lakše je odgoditi stvarnost barem na malo dobro znajući što me čeka kada se ''probudim''... ali do tada...

Post je objavljen 30.08.2007. u 13:11 sati.