Marketing
Ništa mi ne može ovi dan pokvarit...
Opet se ja javljam u stine noćne sate... Nisam baš čista (a tuširah se danas...)
Ovi dani mi protječu ... Prekrasno! 
Iako jedna osoba možda drži većinu zasluga zbog toga, ipak sam u neku ruku najzaslužnija ja sama. Posložila sam si neke kockice u glavi i odmah mi je lakše. Nije bilo ništa filmski, nisam sjela i satima meditirala dok nisam došla do odgovora života, nisam lupala glavom o zid u uplakanoj maniri patnice na rubu života 
, nisam sanjala Vidovitog Rašu...
Jednostavno sam... Donijela odluku. Odluke, zapravo. Skonatala sam si da sam ispunila svoja očekivanja, odrasla sam i još uvijek odrastam, raskinula sam neke odnose koje sam trebala raskinuti, ili možda nisam trebala, ali mi u životu ništa ne znače...
Ovo je, usprkos svemu, bila jedna vrlo uspješna godina. 
Kratki izvještaj:
S gotovo ništa učenja, rasturila sam kraj školske godine (okej za to sam učila), maturu i prijemni koji mi je bio bitan. Ulazim u jesenski fazon i s indexom i vozačkom , pokojim novim lijepim iskustvom, mnogo ružnih i korisnih te nekim poznanstvima koja će mi (možda) u nekoj skorijoj ili malo manje skorijoj budućnosti biti važna...
Najbitnije od svega jest to da sam si posložila kockice. Ne legiće (aaaaaaa oborila sam rekord... Na kutiji piše DO 3 GODINE a ja ih pokontala za samo osam mjeseci!!!!!!!!), nego kockice u glavi. Lajsne. Letve. Pajsere. Kakogod. Ju get d pojnt. I oslobađajuće je. Osvježavajuće. 
Osolobodila sam se pritiska koji sam stavljala sama na sebe. Mislim, stavljali su i drugi (moj stari, u prvom redu). No, najgori pritisak koji me teretio sam si nametnula ja sama. Iz nekih mom razigranom mozgiću nepoznatih razloga, postavljala sam si ciljeve u čije ostvarenje nisam vjerovala, držala sam se pokušaja održavanja prijateljstava pod svaku cijenu, kao pijan plota... 
Vjerovala sam u neke gluposti , nametnute stereotipe i predrasude, uvriježena mišljenja i globalne misli.
Rekla sam OPROSTI i kad nisam bila kriva – što nije nužno loše, ali svaljivanje krivnje na sebe svaki put kad stvari pođu po zlu, kad bukne svađa, 
nije najpametnije rješenje.
Prešutila sam mnogo puta kad nisam trebala... 
Ali.. to je sad iza mene 
Zadala sam si neke ciljeve , i odlučila vjerovati u njihovo ostvarenje, odj... sam neke ljude koji nisu vrijedni mog truda, posvetila se nekima koji me dovoljno poštuju i koji cijene svaki SMS koji sam im uputila, svaki poziv da pitam KAKO SI, svako moje nastojanje da budem TU kad me trebaju...
A za druge me, iskreno, sad zaboli treća bradavica.
Recimo, nekad ne tako davno stara JA bi se nad prekidom prijateljstva totalno zbedirala. Lupala glavom o zid i pokušala spasiti stvari.
Nova JA, ako mogu to tako reći, je prekinula jedno prijateljstvo za koje ipak nije vjerovala da će tako lako puknuti (ali ljudi mogu steći krivi dojam, zar ne?) i održala se na nogama samo tako.
Osoba s kojom sam si 4 godine dosta dobra i uz koju sam bila kad me zvala i trebala, bilo na kavu, bilo na plač – party, osoba koja je uvijek tako draga i simpa jednostavno se pokazala nestalnom i nezainteresiranom kao neki drugi ljudi s kojima ju nikad prije ne bih usporedila
Lijepo je imati dečka, lijepo je uživati s njim, to sve stoji... Ali ako te ljudi u godinu i kusur što si s tim govnetom od čovjeka ganjaju za jebenu kavu, onda barem to odradi kao čovjek, a ne non stop valjati se među njegovim plahtama i nikad ne naći vremena za pošten izlazak.
Mislim, šta ja doživim... U petak navečer vraćam se, neznam niti odkud, doma, oko osam i zove Ona. Dal se možemo naći oko 23h. A dobro meni paše. I ajd nađemo se mi, sjednemo na sladoled i kroz priču skužim ja, kaže Ona, da me pozvala van samo zato što je, dok je čekala u kinu da film počne, Dragi rekao da se kasnije nalazi s frendom. Onda je Ona,njemu u inat, išla pokazati da i ona ima frendice. (Što nije toliko sigurna opcija, s obzirom da su u posljednje vrijeme sve frendice pale u 113. Plan... u prvih 112 je Dragi...). Pa je nazvala mene. Super. Fala. 
Al, ajd, prešutim na to. Padne dogovor da dođe sutradan samnom van, pa kod mene spavat. Eto, super isplanirano, oko podneva se nalazi s Pičkinim Dimom od Dragog pa ćemo se mi naći navečer.
Naravno, ne bi ona bila ona kad bi to bilo tako... Zove ona oko dva tri popodne, kao umorna je... Ja kažem, ne zanima me idemo van nismo bile mjesecima vani skupa.
Dobro, nazovem te predvečer.
Nazove.
Naravno. Samo da kaže kako će ostat i dalje kod dečka na viksi.
Ja reko, super, i poklopim sočno telefon.
Ma jebi si mater užarenom bodljikavom žicom.
Nekoliko dana prije je imala i te kako vremena naći se s jednim tipom ( bit ću fer pa neću u detalje gdje i kako su se upoznali) bit s njim vani, poseksat se s njim, prespavat kod njega... A ja moram MOLIT pola godine za jednu subotu?!
Ma nabijem ti radioaktivni printer u maternicu.
Pošaljem joj poruku da doista više neću bit naporna, nek uživa s dečkom itd., kažem sve šta treba... Odogovori... Kratko, ono, da me se riješi, da ne ispadne da se ko fol ne trudi spasit frendšip, okrivi MENE da sam djetinjasta šta sam popizdila šta me opet odjebala.... 
Ma jebo ti tata susjedovog psa s čavlima na spolnom udu.
Šlag na tortu.. Odgovori idući dan... Isto nešto kratko, opet ja kriva...
Pa ako već sama priznaš ipak da si zajebala stvar, daj se malo potrudi...
Ali ne... Svi smo navikli da Naivnjakuša uvijek kaže OPROSTI... Uvijek pređe preko svega... Uvijek se trudi spasiti prijateljstvo... Uvijek se osjeća krivom...
No more Mr. Nice Guy!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Ako si kriva, ispričaj se. Ako ne ide od prve, potrudi se. Ako se nećeš potruditi, neću ja osjećati niti tugu niti grižnju savjesti. Life goes on. Prije bih se osjećala loše.
Sada se osjećam jačom od svega toga.
Uglavnom...
Poanta danjašnjeg (noćašnjeg) posta jest ta da se osjećam neizrecivo sposobno, dobro, sretno, opušteno i
NIŠTA MI NE MOŽE OVI DAN POKVARIT!!!!
Post je objavljen 26.08.2007. u 00:50 sati.