Suho lišće vinulo bi se u zrak svakim zamahom njezinih veličanstvenih krila. Nakon nekoliko takvih zamaha i ona je poletjela. Olujni vjetar zapuhao je kad se uzdigla iznad oblaka. Obasjane večernjim suncem njene crne ljuske sada su se presijavale u boji grimiza. Letjela je kroz oblake u vrtlogu vatre koju je stvarala. Sva nebeska stvorenja skrivala su se pred njom prepuštajući joj nebo da njime vlada. Svijesna svoje moći širila je svoja velebna krila pod suncem, a na zemlji stvarala sjenu tamnu poput noći.
Zatim je sletjela lako i dostojanstveno, nečujno sklopivši krila prignula je glavu tlu i nakratko sklopivši tamne grimizne oči stala osluškivati.
Allarie ju je promatrala iz daljine ali bila je sigurna da je zmaj osjetio njenu prisutnost. Skupivši hrabrost ustala je.
Zmaj okrene glavu prema Allarie i spusti je do razine njezinih očiju. Njihovi pogledi se susretnu. Allarie zadrhti i primi se za obližnje stablo. Osjećala je neopisivu snagu u pogledu zmaja iako je to vjerovatno bio samo djelić njene sveukupne moći. U jednom trenutku sve je utihnulo, a svaki zvuk, svaki pokret bio je suvišan dok je gledala u oči zmaja. Sunce je zalazilo, a Allarie je imala osjećaj da trenutak traje vječno. Zatim zmaj stojeći pred njom pruži svoja krila i ponovno se vine prema nebu, samo, ovaj put bez skorog povratka. Allarie ju je promatrala dok nije potpuni iščeznula. Kad je više nije mogla vidjeti izvadi pločicu do tad skrivenu pod ogrtačem. Pločica je bila slomjena, a njen dio prikazivao je zmajevu glavu i dio mjeseca s njegove desne strane.
Ima li veze s tobom?, pitala se gledajući u nebo. Sigurna sam da nešto znači.Pločicu je posjedovala godinama. Pronašla ju je dok se davno još kao dijete igrala u vilinskim šumama. Uvijek je voljela te šume iako su joj uvijek branili da tamo zalazili. Duše vilenjaka još uvijek obitavaju u njima, govorili su.
Allarie sklopi oči. Ponovno je osjetila zmajev miris. Tišina je nestala, a vjetar je ponovno zapijevao...
Post je objavljen 23.08.2007. u 23:44 sati.