VEČERAS
Večeras odlazim sama u suton,
oblačim sve ono što je volio,
večeras odlazim i nebo me prati,
i ono pušta svoj najgori dio...
Prati me sa grmljavinom, kišama,
možda jedino nebo žali što odlazim...
Sve uspomene i sva sjećanja
ostavljam njemu u kovčegu sjećanja
nek prati ga zauvijek...
Sa sobom ne nosim ništa,
tek umorno tijelo i klonule ruke,
mlade djevojke što je voljela...
Znam da ovdje više ne pripadam,
i lovim svoj posljednji vlak,
koji će me odvesti daleko odavdje,
daleko od danas,
daleko od sjećanja...
Večeras ne želim nikoga da me prati,
želim samo potražiti sebe,
želim samo uhvatiti posljednju šansu
i ukrcati se na taj vlak
i postati netko drugi...
Večeras ne želim nikoga uz sebe,
jer živjet ću u sjećanjima onih
koji su me bar malo voljeli...
Večeras odlazim uz zvukove najdraže pjesme,
koja i sama govori da prošla sam svud,
ali sreću još očito nisam zaslužila...
Možda mi jednostavno nije suđeno...
Možda se moram promijeniti...
Možda se tek onda vratim...
JEDNOM...
Post je objavljen 01.01.2008. u 16:40 sati.