Gledao sam kako mala kujica pokušava uzalud perom nešto napisat u svoju malu bilježnicu, bila je baš slatka .. no ono što mi je upalo u oči, bolje rečeno oko jer sam primjetio krajičkom oka..bila je poluvilenjakinja kako napeto promatra kojičine akcije te se polako počela šuljat prema njoj... Hmm sjećam se da sam već zapisivao ovaj zapis u dnevnik no zapalio se... hmm neću više nikad reć poluvilejakinji da osuši tintu svojom vatrom! UH!
No da se vratim na priču...
Dan je bio divan, previše lijep da bi se nešto takvog događalo, ustao sam u trenutku kad je kujica podigla i zabrinuto pogledala poluvilenakinju koja je jurila prema njoj lica izobličena u mržnji... uh ne želim ju ponovo vidjet takvu... Uhvatio sam ju za majcu i podigao jednom rukom sa tla držeći ju daleko od tijela... osmijehnuo sam se, bilo je lijepo znat da moj pojas za povečavanje fizičke snage djeluje još uvijek kako treba... zgrabio sam uže i odmah joj svezao oko zapešća te ju podigao tako da je visjela sa grane jednog debelog, starog hrasta... Saznao sam još jednu sličnost sa našim svijetom... zemlja je jednako tvrda..uh! moja guza...
Ispravio sam nos i dopustio da malo energije prostruji njimme kako bi hrskavica zacijelila te se okrenuo kujici no prije toga sam se izbeljio poluvilenjakinji koja se uzalud njihala i pokušavala me ponovo dohvatit nogama...
Podigao sam bilježnicu i zagledao se u te luđačke crte.. ugh.. kako dovraga da ovo identificiram... nisam imao pojma što piše... prokletstvo... no oblik slova me podsjetio na nešto te sam posegnuo umom u sve slabiju prisutnost koju je moj um prepoznavao kao bahamut i potražio moć koja će mi omogučit da čitam i pišem sve jezike, pobjedonosno sam se osmijehnuo kad mi je shvačanje eksplodiralo u umu te sam jasno razabirao sylvan alfabet kojim su se koristila šumska stvorenja .. zanimljivo... Smeđi stvore ...
Osmijehnuo sam se... no sjetio sam se srebrne linije koja je postajala sve slabija i osjetio sam hitnju bilo je sad ili nikad... oštri nokti zaboli su se u moja ramena i posrnuo sam na tlo, te sam se odmah zakoturao no ona je već bila na meni, grebući prema mom licu... Odlučno sam izgovorio riječi koje bi rtebale spasit ono divno stvorenje koje je sad uzalud pokušavalo dohvatit njeno lice koje mi se opasno približilo... „Smeđi stvore vrati se u kožu iz koje si došao“ lice joj se iskrivilo i tijelo izvinulo unatrag dok je buran vjetar zapuhao između psića i nje, te sam jasno sa svojim vidom mogao vidjet njenu dušu kako je puvučena natrag u pravo tijelo srebrnom niti dok je smeđe stvorenej izbačeno u psića u čijim očima je zasjala zloba i želja da ju rastrga... uhvatio sam ga na vrijeme no ugrizao me... uspio sam se oduprt izvlačenju duše zbog one energije koju sam zvao bahamut koja je još uvijek gorjela u mom umu od pletenja čarolije... no odbacio sam ga u zrak dok je čarobnica bacila čaroliju lebdenja na njega te je ostao tamo... uh dobra je... da dobra je... osjetio sam kako uzbuđenje u meni raste, a vjerojatno je i ona jer mi se zločesto osmijehnula... što je zamijenio zbunjen pogled kad sam joj uzvratio osmijeh..ah u devet paklova sa svim, radit ću sklekove kasnije, promrmljao sam dok sam ju privukao u strastven poljubac za koji sam imao osjećaj da je potrajao tek trenutak, no kad sam ju konačno pustio primjetio sam da je već pala noć...
I sad dolazim do dijela gdje sam napisao savršen zapis za svoj dnevnik i dao njoj da osuši an laganoj vatrici! Laganoj?! Plamen kao iz metalnih tubi koje koriste na ovom svijetu suknuo je iz nejnih prstiju spaleći moj zapis, i brkove... mora da joj se nisu sviđali, žene... sve ih bode...
Barem je bila dovoljno dobra da ih kasnije zaliječi nejžnim poljupcima... kunem se ubit ću ju jednog od ovih dana... što sve radi kako bih joj dopustio da me poljubi ... (umišljeno sam podigao glavu , znajući da ja činim isto ) –barem ju ne ozljeđujem! Prokletstvo postat ću podvojena ličnost ...
Post je objavljen 19.08.2007. u 00:20 sati.