Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/shakirano1

Marketing

Intervju

Kolumbijska pjevačica Shakira ponovno je na vrhu. Četiri godine nakon što je osvojila svijet albumom „Laundry Service“, prvim koji je snimala na engleskom i prodala u više od 13 milijuna primjeraka, opet je krenula na svjetsku turneju. Na njoj sad promovira novi album, objavljen lani u dvije verzije – kao „Fijacion Oral Vol. 1“ na španjolskom i „Oral Fixation Vol. 2“ na engleskom.
Shakira je za većinu pjesama sama napisala stihove, pa i za singl „Hips don't Lie“ (Bokovi ne lažu), s albuma „Oral Fixation Vol. 2“, koji izvodi sa slavnim američkim reperom Wyclefom Jeanom. Pjesma je svojevrstan fenomen: u SAD-u je u jednom tjednu čak 9657 puta puštena na radiju pa je zbog toga ušla u Guinnessovu knjigu rekorda. Nije ni čudno što se punih 12 tjedana zadržala na vrhu Billboardove top – liste.
- Bila sam zaprepaštena i, naravno, presretna kad sam čula tu vijest – kaže Shakira.


Kako je došlo do suradnje između vas i Wyclefa Jeana?
- Wyclef me prije dvije i pol godine pozvao u svoj studio i pustio mi „sirovu“ verziju pjesme koja mi se odmah svidjela. Dogovorili smo se da ćemo je zajedno otpjevati, s tim da sam ja dobila zadatak da napišim stihove. Wyclef je jako simpatičan, nevjerovatno talentiran i drago mi je da smo surađivali.

Stihovi govore o ženi koja zavodi muškarca plesom, a kako je trbušni ples vaš zaštitni znak, govorite li iz iskustva? Plešete li i vi da biste nekoga zaveli?
- Uvijek sam smatrala da je trbušni ples prirodan način da žena izrazi svoju senzualnost. Nekima to izgleda seksi – što nije isto – ali ne plešem s tom namjerom. Samo ponekad želim da moj ples djeluje zavodnički.

Kad ste naučili trbušni ples?
- Budući da je moj otac Libanonac, odrastala sam na libanonskoj hrani, slušala libanonsku glazbu i bila okružena libanonskim šarmom. Sigurna sam da je to utjecalo na moj karakter i umjetničko izražavanje: način pjevanja, plesanja i pisanja. Bile su mi četiri godine kad sam s obitelji sjedila u nekom arapskom restoranu u Kolumbiji i plesala na arapsku glazbu. Osjećala sam se tako prirodno da su se i moji roditelji iznenadili.

U svojem rodnom gradiću Barranquilli pohađali ste katoličku osnovnu školu. Jesu li časne sestre bile stroge prema vama?
- One su utemeljile školu i njome upravljale, ali nisu se miješale u moj odgoj i način života. Zapravo, bile su divne prema meni. U školi sam bila poznata kao „djevojčica koja pleše trbušni ples“ jer sam svaki petak izvodila neku plesnu točku. Redovnice mi nisu prigovarale zbog toga. Tako sam i poželjela nastupati pred publikom.

Vaš sunarodnjak, slavni kolumbijski književnik Gabriel Garcia Marquez, rekao je da posjedujete fatalidad, jedinstveni spoj ljepote i tajanstvenosti. Slažete li se s njim?
- Zar je to rekao? Ne znam na što je točno mislio.

Jeste li ga imali priliku upoznati?
- Da. Srela sam ga nekoliko puta. Smatram ga prijateljem i iznimno darovitim piscem.

Kad ste posljedni put bili u Kolumbiji?
- Rodnu Barranquillu posjetila sam prošlog Božića. Naime, božićne blagdane volim provesti s obitelji, ocem Williamom Mebarakom Chadidom i majkom Nidijom del Carmen Ripolli Torrado. Tijekom godine svi smo veoma zaposleni pa je to jedina prilika da dugo, iskreno i otvoreno razgovaramo.

Jesu li vas pitali kad ćete se udati? Planirate li vi i Antonio de la Rua, 35 – godišnji sin bivšeg argentinskog predsjednika Fernanda de la Rue, stati pred oltar?
- Zaručeni dmo već pet godina i hvala Bogu da zarukama ne istječe rok. Ništa ne planiramo jer nemamo vremena, a želimo da taj dan bude doista poseban.

Što radite kad ne pjevate? Imate li hobi?
- Volim kiparstvo, pa kad god uhvatim slobodnog vremena, ato je uistinu rijetko, možda jednom u svake tri godine, izrađujem skulpture. Moj posljedni rad je Antonijeva bista.

Gdje se vidite u budućnosti?
- Mnogo toga još želim učiniti. Ponajprije, želim unaprijediti rad svoje humanitarne zaklade Pies Descalzos, za pomoć siromašnoj djeci. Želim osnovati obitelj i imati golem vrt pokraj kuće. I, naravno, želim se i dalje baviti glazbom.


Intervju iz časopisa Gloria
srpanj 2006.

Hips Don't Lie (pjesma koja je ušla u Guinnessovu knjigu rekorda)






Post je objavljen 11.10.2007. u 09:48 sati.